U vreme kada su naši zapadni prijatelji bombama uvodili demokratiju u našu zemlju, četvorica mladića koji su se sreli na muzičkom koledžu su osnovali grupu i pokušavali da razrade ideje koje su imali. Nazvali su je Starsailor, jer je njihov pevač bio opsednut radovima Tima Buckleya. Već početkom 2000. godine snimili su demo snimke koji su počeli da kruže među novinarima. Na sve načine su pokušavali da za svoje pesme zainteresuju neku od izdavačkih kuća.
Imali su sreće.
Na jednom od prvih nastupa video ih je novinar New Musical Expressa koji nije štedeo reči hvale:
One live encounter was enough to convince many sceptics that here was a band who were genuinely special, blessed with a singer whose voice thrummed like an emotional telegraph wire, that swerved the pitfalls of indie melancholia and were clearly in love with rock ‘n’ roll and all its possibilities.
Za manje od godinu dana okitili su se titulom “Britain’s best new band” i postali su miljenici kritike i publike.
Njihov debitantski album Love Is Here (2001) bio je impresivan. Igrati na terenu na kome dominiraju grupe poput Coldplay, Travis, Doves ili Manic Street Preachers nije ni malo lako, no Starsailor su imali onu mrvicu originalnosti koja ih je razlikovala od pomenutih. To je, pre svega, jak emocionalni pristup pesmama i naglašena melodioznost, pa da je vrlo teško da se odbranite čim čujete neku od njihovih pesama. Prosto se lepe za uši. Album je završio na drugom mestu britanske top liste i postigao platinasti tiraž.
Uvodna pesma “Tie Up My Hands” jasno demonstrira pristup grupe Starsailor. Melanholična je, govori o neostvarenoj ljubavi i grandiozno je aranžirana. Stihovi su inteligentno sročeni – narator biranim rečima govori o svojoj žudnji, no nije jasno u kakvom je onosu sa ženom o kojoj peva. Jasno je samo da se oseća sputanim i da sve od nje zavisi, bilo da je ona osoba koja mu se dopada ili je u pitanju “zabranjena ljubav” jer je već sa nekim drugim muškarcem.
U proteklih dvadesetak godina Stairsailor su objavili tek pet uglavnom odličnih albuma, što govori da se ne zaleću i vrlo promišljeno grade svoju karijeru. Poslednji, All This Life (2017) je možda i ponajbolji i jasno pokazuje da su sada zreli i za velike stadionske nastupe.
Ako volite naglašeno emotivnu muziku sa zanimljivim, višeznačnim tekstovima, koja se lako konzumira u društvu voljenog bića, Stairsailor je pravi izbor za vas. 