Roman Johna Steinbecka “Plodovi gneva” (The Grapes od Wrath) jedna je od najmučnijih knjiga koje sam ikada pročitao. Nekada je, čini mi se, bio deo obavezne lektire u srednjim školama jer je slao ideološku poruku (“vidite deco šta kapitalizam radi dobrim i poštenim ljudima”). Steinbeck je davno (prvo izdanje je izašlo 1939. godine) fenomenalno anticipirao nevidljive sile koje upravljaju našim životima.
Otuda se i danas mnogi trude da se Steinback i njegove knjige što manje pominju, bez obzira na to da je 1962. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Kada se grupa nazove The Grapes of Wrath odmah postajem sumnjičav. Višedecenijsko iskustvo me je naučilo da većina muzičara koji vole da se pozivaju na literaturu to samo koriste kao marketinški trik. Retki su oni koji kroz svoje pesme znaju ozbiljno da se pozabave “velikim temama”, a da iza njihovih pokušaja ostane nešto suvislo. Uglavnom se svede na to “kako Mali Perica, u svojoj površnosti, zamišlja da filozofira…”.
Zbog svega toga, naročito okruženog mojim sopstvenim predrasudama, umalo da promašim ove izvrsne Kanađane.
The Grapes of Wrath su delovali desetak godina, od početka osamdesetih, i snimili šest vrlo zanimljivih albuma. Ako volite mekšu varijantu rocka sa raspevanim gitarama i višeglasnim pevanjem, ovo je prava stvar za vas. Prva asocijacija kada sam ih čuo bila mi je da podsećaju na The Jayhawks ili njihove zemljake Blue Rodeo, a inače su to grupe koje rado potežem u slučajevima kada ni sam ne znam šta bih slušao.
No, na stranu njihova muzika koja je ugodna za svačije uho. Čini mi se da se prava stvar krije u tekstovima pesama koji su najčešće introvertne i melanholične. Današnju, “All the Things I Wasn’t“, morate čuti nekoliko puta dok ne pohvatate finese u vešto sročenom tekstu (shvatam ga kao nemogućnost uspostavljanja prisnosti i razumevanja između deteta i roditelja):
Hours of hiding, spent apart
The wall was all we’d share
About the closest you could get
About all I would bearDon’t tell me all the things I wasn’t
Could have made this big a difference
To all the things you areYears of listening, taking in
To one day take away
From all the guilt and pity
I could barely keep at bayDon’t tell me all the things I wasn’t
Could have made this big a difference
To all the things you areTime apart I’ve realized
The names the most we share
Unlike you, there’s no way
I could spend forever thereDon’t tell me all the things I wasn’t
Would have made this big a difference
To all the things you are
Negde pročitah da je grupa prestala sa radom zbog problema sa diskografima i njihovim advokatima. Desilo im se upravo ono na šta Steinbeck upozorava u svom romanu. Okrutnost onih koji imaju previše i njihova pohlepa nikada nisu bili bezobzirniji. Približava nam se velika oluja…
Pa ko bude pretekao.