Amerikanci vole da se hvale da je njihova kultura svojevrsni melting pot – mešavina svih mogućih uticaja koje je pretrpela ona originalna koju su doneli sa sobom anglosaksonski doseljenici. Otuda i žanrovska raznolikost u današnjoj muzičkoj produkciji koja dolazi sa druge strane Atlantika. Kada se na to nakalemi i sklonost pojedinih autora za eksperimentisanjem na razne načine, rezultati su često vrlo zanimljivi i prosto mame na još jedno slušanje.
No, kako izgleda “melting pot” na britanski, tačnije severnoirski način?
U svakom slučaju, dosta drugačije.
Kada su me prijatelji pitali kako bih mogao da opišem muziku grupe The Divine Comedy u jednoj rečenici, moj odgovor je bio: “Zamislite da njihove pesme peva neko poput Scotta Walkera, tekstove im piše Morrissey iz The Smitsa ili Elvis Costello, a za orkestarske aranžmane su zaduženi Jeff Lyne i Roy Wood – sve zajedno, to mora da valja.” I, čini mi se, da nisam pogrešio u postavljanju koordinata u odnosu na pomenute moje miljenike kao odlične uzore.
Inače se ne bismo ni družili protekle tri decenije. 
Mene je prvo zaintrigiralo ime grupe – Božanstvena komedija. Ko su ti ljudi koji su posegnuli za Danteom Aligijerijem i njegovim delom koje je, izvesno, poslednji veliki komad književnosti srednjeg veka koji najavljuje Renesansu? I baš u njemu da traže inspiraciju za svoje pesme?
Odgovor na ova pitanja nije lak, ali nešto govori i o samom Neilu Hannonu, njegovom klasičnom obrazovanju i sposobnosti da uticaje starog i novog stopi u nešto toliko originalno da postaje klasa za sebe. I da, Hannon je jedini stalni član grupe, multiinstrumentalista koji najradije sam snimi sve instrumente sem orkestra, koji je obavezan u gotovo svim njegovim pesmama.
Ako vas interesuju biografski podaci, njih ćete lako pronaći na hiperlinkovima, pa vas neću time zamarati.
Povod za ovo pisanje je gozba koju nam je Hannon priredio povodom obeležavanja 30 godina rada grupe. Boxset pod nazivom Venus, Cupid, Folly and Time (2020) su, praktično, sabrana dela grupe. Prostire se na 24 CD-a! U njemu se nalaze svih 12 objavljenih studijskih albuma koji su i remasterizovani, a svaki ima i dodatni disk na kojima su pesme snimljene uživo, demo verzije i one objavljene na singlovima. I da ne zaboravim, naziv paketa nije ni malo slučajno odabran: tako se zove poznata slika majstora iz Firence Anola Bronzina iz XVI veka koja, gle slučajnosti, visi izložena u Nacionalnom muzeju u Londonu.
Muzika koju stvara Hannon na Zapadu se označava kao chamber pop. Podrazumeva se da je naglašeno melodična, bogato aranžirana i lako se sluša. Ovaj autor joj je dodao još jednu ozbiljnu dimenziju – izuzetno dobre i zanimljive tekstove, bilo da piše o ljubavnim jadima ili običnim stvarima koje ga okružuju. Vremenom se pokazalo da je on izuzetan posmatrač svoje okoline, sa velikim darom za opažanje naizgled nebitnih detalja koje uspeva da pretoči u često cinični storytelling.
Zato sam se odlučio za pesmu koja možda i nije ono po čemu je Hannonov rad najprepoznatljiviji, ali dobro pokazuje koliko su mu visoki dometi.
“A Lady of a Certain Age” potiče sa albuma Victory for the Comic Muse (2006) koji je, u neku ruku, anomalija u čitavom opusu The Divine Comedy. Na njemu je Hannon okupio pravi bend koji ga prati, a insistirao je da sve pesme snimaju zajedno uživo. Posle je samo na njih nalepio orkestraciju.
U prvi mah vas fascinira jednostavna i pamtljiva melodija koju teško da možete da izbacite iz glave. Tek posle nekoliko ponovljenih slušanja obratite pažnju i na tekst i u trenutku ukapirate koliko je ova pesma zapravo velika.
Back in the day you had been part of the smart set
You’d holidayed with kings, dined out with starlets
From London to New York, Cap Ferrat to Capri
In perfume by Chanel and clothes by Givenchy
You sipped camparis with David and Peter
At Noel’s parties by Lake Geneva
Scaling the dizzy heights of high society
Armed only with a cheque-book and a family treeYou chased the sun around the Cote d’Azur
Until the light of youth became obscured
And left you on your own and in the shade
An English lady of a certain age
And if a nice young man would buy you a drink
You’d say with a conspiratorial wink
“You wouldn’t think that I was seventy”
And he’d say,”no, you couldn’t be!”You had to marry someone very very rich
So that you might be kept in the style to which
You had all of your life been accustomed to
But that the socialists had taxed away from you
You gave him children, a girl and a boy
To keep your sanity a nanny was employed
And when the time came they were sent away
Well that was simply what you did in those daysYour son’s in stocks and bonds and lives back in Surrey
Flies down once in a while and leaves in a hurry
Your daughter never finished her finishing school
Married a strange young man of whom you don’t approve
Your husband’s hollow heart gave out one Christmas Day
He left the villa to his mistress in Marseilles
And so you come here to escape your little flat
Hoping someone will fill your glass and let you chat about how
Čini mi se da britanska aristokratija i emocionalna hladnoća ljudi koji joj pripadaju, u ovoj pesmi odslikana kroz isprazan život njene pripadnice u poznim godinama, nikada neće nestati.
Hannon je tokom dosadašnje karijere bio veoma zaposlen. Pored rada u The Divine Comedy, prisutan je kao autor muzike za televiziju i filmsku industriju. Uz sve to, rado sarađuje i sa drugim muzičarima. Početkom februara je objavljen trostruki CD set Charmed Life: The Best of the Divine Comedy (2022) koji sadrži hitove grupe i omiljene pesme po izboru publike. Možete ga preskočiti ako sam vas nagovorio da potražite pomenuti box set sa svim albumima.
Uostalom, jesam li vas ikada slagao kada sam nešto preporučivao? 
