E, baš mi naspelo. Pred vama je najbolja dečija pesmica koja je ikad napisana na nekom jeziku razumljivom na balkanskom prostoru.
Uostalom, Arsenije Dedić je izvesno najbolji i najhomogeniji kompozitor popularne muzike koga je jugoslovenska scena imala, uključujući i sve isprtke pop-scena koje su pretekle kada je krvavo ludilo obuzelo teritoriju.
Na muziku Arsenija Dedića ću vas podsećati u više navrata sledećih dana.
Učestvovao sam u raznim školskim priredbama, a jedina u kojoj sam izrazio svoj “plesački talenat” je bila uz ovu pesmicu, zajedno sa još dvadesetak vršnjaka/kinja. Učiteljicina kostimografija je zahtevala bele pantalone, koje su nabavljene i korištene samo za tu priliku (a gde drugde?). U tih, recimo, godinu dana ova igrarija je doživela fantastičnih desetak izvođenja (priredba za roditelje, dan škole, kraj školske godine, opštinsko takmičenje, dan mladosti, nova godina i sl…). Da, baš sam se naslušao ove pesmice!