Prvo je bilo da uplesnaviš od kiše… A opet, kad će da pada ako neće sada, u junu? A onda žega… Pa dobro, kad da bude vruće nego u letnjem mesecu?
Ako je izbor između žege i kiše jedini koji je preostao, onda biram… Onda bih birao… Onda… Uh.
Nije meni to što se klima menja: menjala se i pre, dokazano je na više načina, a neki opisi dugih klimatskih amplituda su čak takvi da ih svako pismen može razumeti (biti pismen je malo komplikovanije nego što mislite, ali o tome kasnije). Meni strašno smeta to što se pojavila globalna hijena koja naplaćuje ljudsku glupost baš posredstvom eksploatacije neznanja.
Perfektno izvedene zamene teza su učvrstile mišljenje stav da čovek može nešto preduzeti kako bi zaustavio neumitne klimatske promene. To nije moguće, pa sve da se zaustave svi automobili, sve termoelektrane i svi drugi izvori atmosferskog zagađenja. Klimatska promena koja sledi je posledica neumitnog ciklusa. A naše ponašanje koje inicira zagađenje samo pospešuje taj proces i ubrzava ga za neki slabašni procenat.
U isti koš smo stavili problem kukavne energetske efikasnosti, problem globalne politike koja se vrti oko resursa koji ponestaju, kao i pitanje nedostatka plana za čovečanstvo kad povećana temperatura tokom sledećih 200 godina izazove podizanje nivoa mora i nedostatak pijaće vode. A to su tri problema koji su najveći i za koje nemamo rešenja.
A vi koji ste skloni da govorite “ima tu nešto”: ako nemate šta pametno da kažete, bolje je da se uzdržite od davanja izjava. Današnji svet pamti sve, pa i ono što ste rekli, a niste pre toga dovoljno razmislili.
Šumenko i njegova banda opet udaraju tamo gde najviše boli: po našoj deci.
Ministarstvo za obrazovanje, nauku i gubljenje vremena dalo je instrukciju da se prilikom polaganja male mature iz srpskog jezika, što je obavezni čin na kraju osnovne škole, pravopisne greške priznaju kao tačno rešenje, osim ukoliko se pitanje odnosi konkretno na pravopis. O tome je već izvestio Boris na stranicama Suštine pasijansa.
Ekstrapolaciju je jednostavno izvesti: država nam poručuje da je pravopis bitan samo pravopisu samom. Sasvim je u redu biti de facto nepismen i sasvim je u redu ne poznavati sopstveni jezik i pritom dobiti dozvolu za dosezanje statusa akademskog građanina. Škola će da odradi formu, suštine nema (osim lopovluka vladajućih garnitura), a identitet koji počiva na jeziku će da ostane negde u vazduhu, poput beskorisne norme koju je pojela vatra (kojoj, doduše, tu nije bilo mesto).
Ne znam čija je ideja da se ovaj skandalozni čin odobri. Ali znam da je to ubedljivo najbolji način da se društvo održava u statusu stada. Ako je to stvarni plan, onda nam se crno piše.
Hitno se traži rasadnica ove voćke:
Pa ako neko zna gde može da se nađe, ne bilo mu zapoveđeno da prijavi…
Globalizacija čini čuda.
Pazi ovako: kako stvari stoje, kroz koju godinu, država sa najviše osoba koje govore engleski jezik će biti Kina.
Mene, pak, zanima, koja će država imati najviše osoba koje znaju srpski.
Budemo li čekali da Šumenko i njegova banda reše pitanje srpskog jezika, sve mi se čini da će to onda biti konačno pitanje.
Zadatak: idi u šoping centar, uđi u prodavnicu firme ABC i kupi belu pamučnu majicu sa kratkim rukavima.
Rezultati su sledeći.
Muškarac:
|
Žena:
|
Ko su ovi momci?
Setićete se, samo polako.
A sad nekoliko tužnih i nadasve razočaravajućih činjenica o popularnoj muzici:
- Grupa Creed je prodala više nosača zvuka u SAD nego Jimi Hendrix.
- Led Zeppelin, R.E.M. i Depeche Mode nikad nisu imali singl na prvom mestu top liste. Rihanna je imala deset.
- Numera “I Gotta Feeling” od The Black Eyed Peas je popularnija od bilo koje pesme Simona i Garfunkela. Ama, popularnija je od bilo koje Elvisove pesme.
- Celine Dion je prodala više kopija albuma “Falling Into You” nego što je prodat bilo koji album grupa Queen i Nirvana ili Brucea Springsteena.
- Barbra Streisand je prodala više albuma nego Pearl Jam, Johnny Cash i Tom Petty… zajedno.
- Justin Beiber zaista postoji. Rekao je da zamalo nije prestao da se bavi muzikom (muzikom?), ali taj napad inteligencije je izgleda brzo iščilio iz te baze za frizuru.
- … (ima još, ali i ovo je mnogo)
Ponekad nas pogrešne odluke odvedu na prava mesta.
Ponekad, kažem. Ova slika nema veze sa tim.
Onaj ludak je u petak prešao žicu razapetu preko Nijagarinih vodopada. Čekao je na dozvolu godinama i najzad su ga pustili da proba.
Ispade heroj jer je prvi koji je uspeo da pređe tu trasu, a da ne pogine. A zapravo je pripadnik sedme generacije ekvilibrista u svojoj familiji. Šta ćeš: ima ljudi koji zarađuju hleb hodajući po žici. Kao da je to neka osobita umetnost. E baš da ga vidim kako bi ovde to radio…
Mi to žmureći radimo kad god hoćeš. I ne treba nam štangla za ravnotežu.
Nema vajde od priče. Na ručak, pa na knjavanje, onako, iz čista mira, kao nedeljom.
Prijatan ručak vam želim.
nekoliko tužnih i nadasve razočaravajućih činjenica o popularnoj muzici
Za mene ova slika najbolje odražava stanje u tzv. popularnoj muzici…
Пре више година један студент (сад да ли забавишта или поздипломац, бемлига, тамо су све то студенти) добије задатак да уради симулацију, онако тродимензионално, шббкбб кад би се отопио сав поларни лед. Нађе дечко податке, укупна запремина леда толико, над водом толико, под водом толико, губитак запремине при топљењу леда толико… и никако да потопи ни Венецију, а камо ли сва она приобална пространства која би требало да почну да пуштају мехуриће. Леда, напросто нема довољно. На крају је измислио да је запремина леда тридесет пута већа него што јесте, и тако постигао ефекат који се од њега тражио.
Што је, отприлике, суштина целе те приче о бројању крављих прдежа и отиску бебеће стопе у угљеној прашини (или на индигу, питање је сад).
Najveći zagovornik toga da čovek nema uticaja na globalno zagrevanje je, verovali ili ne, g. David Bellamy lično 🙂 Ne. nisu ga pojeli urođenici na nekom pacifičkom ostrvu, kao što većina srpske populacije misli, to je samo urbana legenda 😉