Strah od letenja

Iz oblaka je pljuckala sitna kiša i padala na šoferšajbnu mog automobila, brisači nisu radili “u ritmu muzike za ples” već u ritmu kakav su Nemci, sa svojom poslovičnom pedantnošću, precizno odredili, a D. se smejala i zbijala šale. Njeni zubi su bili blistavo beli i imala je osmeh… isti onakav na koji sam “pao”, tako u jakom kontrastu sa prirodnom bojom njene kože. Uvek sam se, u potaji, pitao kako Amerikancima to uspeva: onoliki zubi, kristalno beli, k’o u reklamama za kalodont na našoj televiziji. Ima tu neke tajne, koja je nama, Balkancima, nedokučiva. 🙂

Zezala me je da sam ja njeno Belo Meso (White Meat), a ja sam pokušavao da ne mislim da sam jedno od Kentacky Fried Chicken koje će njeni veliki zubi, tek tako, pregristi “na brzaka”. By The Way. 🙂

Kiša se pojačavala, brisači na kolima su već uhvatili ritam, a ja sam buljio napolje, sve pokušavajući da opazim tablu na kojoj je pisalo Belgrade Airport…

Pokušavao sam da budem hladnokrvan, a ona glupa knedla u mom grlu mi nije davala mira – ni sam ne znam odakle se pojavila, još od trenutka kada smo krenuli. Hteo sam nešto da kažem, a iz mene je izlazio glas koji nije bio moj. Shit! Pokušavao sam da opažam znakove pored puta, a u glavu mi se vraćala zamrljana slika koja mi ništa nije govorila. Ili, bar ništa smisleno…

So many destination faces going to so many places
Where the weather is much better
And the food is so much cheaper.
Well I help her with her baggage
for her baggage is so heavy

Uzeo sam njene kofere… javila mi se, u mislima, Selma i Bijelo Dugme. I šta bih o tome mogao reći D, a da ne ispadnem smešan: da se ne naginje kroz prozor?

I hear the plane is ready
by the gateway to take my love away.

Čekirala je kartu, mahnula mi i dobacila: “Vidimo se uskoro!”, a ona knedla u grlu je postajala sve veća i veća… Negde, duboko, osetio sam da je to the last wave…

And I can’t believe
that she really wants to leave me
and it’s getting me so,
It’s getting me so.

Stajao sam nem, buljio napolje u vlažnu pistu i naivno razmišljao kako crno – belo može može dati rezultat u koloru. Ovo je Zemlja Srbija u kojoj sve je moguće jer se u njoj, još uvek, dešavaju čuda… Bože, kakve se sve gluposti motaju čoveku po glavi u trenutku nemoći.

The plane is on the move,
And the traces of the love we had in places
Are turning in my mind –
how I wish I’d been much stronger
For the wheels are turning faster
as I hear the winds are blowing
and I know that she is leaving
On the jet plane way down the runaway.

U jednom od telefonskih razgovora, D. me je pitala da li bih mogao da živim u Americi. Kao White Meat, zezao sam se.

Više me nije pozvala…