Maybe maybe

Rešili smo se da odemo da beremo trešnjeundvišnje. Gospoja se uglavila kod frizerke (takoreći Zalepugin joj je stari frend), mladić je ulojububregovao kod babeidede. Autanaoružani, sa nogavicama umotanim u čarape i nadom da će nas lajmski potlugmizajući krpelji zubalaoštrijeh što vilicama škljocaju zaobići, uleteli smo u godinamanepokošenu travu naopšteiznenađenje ugaženu jedino u epsilonokolini trešanja. Višnjama komšije ne veruju. Proveli smo se sjajnoneprepričljivo.

Kažu da omladina ima vremena a mi matori novaca. Pre će biti da i jedni i drugi imamo pun kufer opravdanja. Ipak se ponekada desi da ona ispare. Tada se, kroz laku opravdanjsku izmaglicu, može nazreti jedan bolji svet koji nije fatamorgana, već samo prilično nenaseljen.

U današnjoj muzici za popodne Bata Božanić Kvintet sa gostima svira hit Lakih pingvina. Ko je Bata Božanić? Naravno basista, biolog i majstor aikidoa – pogledajte ovde. Šta je radio, gde je svirao? Nemam pojma. Mreža javlja da je stvarao muzičku kulisu tokom standup nastupa Ramba Amadeusa krajem prošlog veka. Pametnome dosta.

PS. Ne propustite Batinu virtualnu školu borbe mišljenja. Isparite opravdanja, pogledajte je celu, jer ćete samo tako otključati krajnji cilj – deset sekundi suvog muzičkog zlata.