U cara Trojana kozje uši! U cara Trojana kozje uši! U cara Trojana kozje uši!
Drugim rečima, preostalo vam je samo da odete u šumu, pa da iskopate rupu, zabijete glavu u tu rupu, izgovorite ono što vam je na duši, pa kad izraste zova i neko dete načini sviralu od njene grane i zasvira, ceo svet će saznati vašu tajnu.
Ili neće. Ma, svejedno. Živimo u zemlji reverznog pogleda na važnost medija, gde ili autarh ima svoj medij ili medija nema – toliko je jednostavno! – a broj nezaposlenih se smanjuje metodom koju niko ne sme da proanalizira i protumači, osim ako ne želi da rizikuje opasnost po lično i porodično zdravlje.
Ako je za utehu, možete da pričate šta hoćete, dok god ta vaša priča dopire do benigno male populacije ljudi. Ako želite da pričate većem auditorijumu, valja da se priključite vladajućoj interesnoj grupi i da se dodvorite nekome u čijem dupetu još uvek ima mesta. Ako baš i ne želite da se dodvoravate, postoje šematski pristupi u kojem morate sprečiti prepoznavanje kruga: poseta tog i tog svetskog zvaničnika se odlaže zbog izbora, predizborna kampanja se odlaže zbog poplave, posledice poplave se odlažu zbog posete drugog svetskog zvaničnika. Valjalo bi nam još nekoliko ovakvih krugova, pa da ih kombinujemo u što većem broju varijacija, ispostavljajući vazda neku novu krivinu u kojoj se svaki kritičar vlasti diskredituje već u prvoj rečenici. I sve to bez obzira na pouzdano iskustveno znanje poznato već stotinama godina – da vlast treba kritikovati uvek, svuda i u svakoj prilici.
Kad kažemo “uvek, svuda i u svakoj prilici”, onda nismo mislili da kažemo “uvek i u svako doba, svuda i na svakom mestu, u svakoj prilici i u svakom kontekstu” i koji ono još par pleonazama Onaj Svemoćni još koristi da zamaže svaku misao koju izgovori. Mislili smo prosto, tako kako je: u spontanoj sintagmi koju smo upotrebili, ovog puta nema nijedne reči između redova.
Ukoliko se ipak odlučite da održite lični integritet ne mareći za trendove (što je, zapravo, vrlo jednostavno ako imate resurse za plaćanje računa i kupovinu hrane), od vas će se očekivati da kad-tad ispoljite svoju političku preferencu. Budete li igrali između redova i prećutkivali materijal potreban za popunjavanje nekih novih dosijea o sebi, otežaćete posao čestitim profesionalcima koji samo rade svoj posao.
Onog časa kad neko krene da vas vuče za rukav rečima “hoćete li iskoristiti svoje ustavno pravo da izađete na izbore”, imate dva neposredna rešenja. Prva mogućnost je da odmah iskoristite svoje ustavno pravo da vas klasifikuju kao biračko krdo. Druga mogućnost je da u tom času upražnjavate svoje ustavno pravo slobode kretanja dalje od onog ko pita.
Postoji i treće pravo da pošaljete pitaoca u 15:00 (engr. 3 PM). Nažalost, srpski mitološki rečnik još uvek nije ugrađen u spisak građanskih prava zagarantovanih Ustavom, pa bi dotični mogli da vas tuže za uvredu časti i, kako se zove onaj moderni vid laganja, a da, nanošenje duševnog bola (nedokazivo na sudu). Pritom vama ne bi bilo dato da se branite odavno i dugo nanošenim duševnim bolom političkog cirkusa koji vas pritiska, pa nemojte ni pokušavati; taj pravac je ćorsokak.
Međutim, ako zbilja želite da zaslužite etiketu intelektualca, moraćete da izdržite svaku provokaciju kojoj ćete biti izloženi – a ne sumnjajte da ćete biti – i da održite makar nekakav trag dostojanstva u raspravi (ako je vodite) ili u ćutanju (ako ga odaberete). Imajte svoje mišljenje, kanališite se prema njemu, odlučite kako god nađete za najbolje (dok god zaista odlučujete sami) i, najvažnije, zadržite to za sebe. Pokažite niščima političkom zrelošću da je moguće imati svoje “ja” i bez reklamiranja svuda i na svakom…. ups. Zamalo.
U međuvremenu, imamo o čemu da se zamislimo. Elem, poznato je da postoje politika, nauka, teorija i praksa. Postoje i kafanska politika, nauka, teorija i praksa. Odličan opis tog socijalnog prostora je ovaj grafikon.
Od Sokrata na dalje, ljudi koji su razmišljali shvatali su da što više znaju, to više shvataju koliko ne znaju, jer toliko toga još ima da se sazna. I baš zato je onima koji ne znaju lako da budu blaženi u svom neznanju i sasvim sigurni u ono što govore: jer, eto, pročitali su u nekom pokušaju novina, ili, za tehnološki pomalo pismene, portalu.
Beše Duško Radović rekao da, kad umreš, ti ne znaš da si umro, nego je teško tvojim bližnjima; isto je kad si glup.
Kažu da je i Ajnštajn imao nešto da kaže o beskonačnosti svemira i ljudske gluposti, ali da za svemir nije bio siguran.
Glupost i neznanje svakako nisu isti. No, jako liče i sve su više vidljivi svuda. Neka nam je sa srećom.
Savet Alana Forda:
Ili se zbilja podvrgni testu inteligencije ili prestani da reklamiraš sopstvenu pamet. Nikome više nije stalo do pametnih, jer oni su opasni po statiku balkona. Ovaj savet je besplatan pod uslovom da umete da se služite telefonskim imenikom, logaritamskim tablicama i Velikim narodnim kuvarom.
Nego, stvar koja ima veze sa gorepomenutim Daning-Kruger efektom (da ne kažemo – sindromom): umete li vi da pustite luđe od sebe da odu svojim putem? A pogotovo: možete li da upražnjavate lokalni oprost dok vršljate Mrežom?
Naime, postoji jedna istina, velika i čudesno jednostavna, međutim bolna za neke ljude ogrezle u razna banalna moranja (“moram da vidim samo još ovo“): savršeno je moguće, a svakako je i dozvoljeno, da negde na Internetu naletite i pročitate nešto sa čime se ne slažete, a da potom, već od sledećeg trenutka, jednostavno nastavite da živite svoj život ne baveći se tom temom više nikad.
Na tragu teze da postoje ljudi koji ne mogu da se obuzdaju kad pročitaju nešto na Internetu, možda bismo imali jednu zanimljivu poslovnu ideju koja nije ništa gluplja od svih onih kojima nas zaser… kojima nas obasipaju oni stručnj…. eksperti za oglašav… advertajzing na mrež… na netu. Bio bi to servis koji za neku simboličnu sumu objavljuje članak u kome piše tačno ono što poželite, e zbog nekakve samo vama znane koristi. Na primer, potrebno vam je da negde ispričate kako ste na Internetu pročitali da oni koji preko noći ostave svoje naočare za korekciju vida (one sa nekom dioptrijom) potopljene u prirodni sok od mandore, u roku od nekoliko meseci izgube potrebu za korekcijom vida. Međutim, tako nešto nigde ne piše: obratite se se servisu za nalupavanje gluposti, detaljno opišete potrebni članak i oni vam ga napišu po ceni od, recimo, 200-300 dinara, a potom ga dovoljno dugo zadrže na mestu koje veoma podseća na neki naučno-popularni portal da možete, recimo, da napravite screenshot tog članka koji ćete kasnije koristiti kao krunski dokaz valjanosti tvrdnje koja je u tom članku izložena.
Šta mislite o toj ideji?
Možda utovar nedeljom nije pravo mesto da vas podučavamo tehničkim stvarima, ali šta ima veze: ako je jednostavno da se shvati, nikad ne znaš kad će biti od koristi. Tako ovog puta za vas prenosimo malu šemu koja pokazuje kako različit otvor blende na objektivu fotoaparata utiče na dubinsku oštrinu fotografije.
A zašto je to bitno? Pa, možda ćete jednom poželeti da najzad nabavite pravi fotoaparat i pomoću njega upražnjavate tehnike koje na telefonu nisu moguće. Ovo je jedna od takvih.
U vesternima su to uvek radili sa mnogo, mnogo stila.
Ah, da: želimo vam srećan početak proleća.
A sledeći utovar dolazi sat vremena ranije nego inače…
Svojevremeno je rečeno da je pobeda čoveka u šahu laka stvar, a pobeda čoveka u igri go nemoguća. Sad, kad je računar pobedio i u igri go, posle prvobitnog perioda okoštavanja vruće vesti u prezasićenom medijskom prostoru, veštačkoj inteligenciji se više niko neće čuditi. Sledeći mogući korak u primeni veštačke inteligencije niko ne može pouzdano da predvidi, ali jasno je da će ići napred i da smo ga ugasili kroz par decenija, samo još dok računari dosegnu sposobnost da sami sebe konstruišu i programiraju, bez upliva čoveka (osim da dotura sirovine).
U međuvremenu, makar se poslužite korisnim aplikacijama. U povoju je aplikacija koja pogađa na koji ste film mislili na osnovu kratkog opisa. Zasad ništa posebno, radi samo na engleskom i gađa samo holivudsku i blisku produkciju, ali nije loše da znate da postoji ako zaboravite ime nekog filma do kojeg vam je baš stalo da ga pogledate: What is my movie?
Što se nas tiče, nećemo pokušavati više: ako taj sistem ne ume da pronađe film “guy takes a woman to hang and gets traped in a cabin during blizzard“, film “guy takes out his boss’ wife and wins a dancing contest” i, obaška, tek kao osamnaesti predlog nudi tačan film na opis “girl goes to japan to ask a sword master to make her a revenge sword“, možda ne bi trebalo da se plašimo da će roboti porobiti čovečanstvo za naših života…
Naučnici na Institutu za istraživanje i razvoj bioničkih receptora vida, sluha, njuha, ukusa i dodira u Samarkandu, sasvim slučajno, došli su do nesvakidašnjeg saznanja: ukoliko svoje naočare za korekciju vida bilo koje dioptrije svake noći držite potopljene u sveže isceđenom soku od mandore (dovoljno je da stakla budu sasvim potopljena; za okvir nije bitno), doći će do postepenog, ali očiglednog ispravljanja kratkovidosti, dalekovidosti i raznih drugih oblika distorzije oka osobe koja preko dana nosi takve naočare. Ukoliko budete uporni, kažu ovi eksperti, u roku od samo nekoliko meseci bi moglo da se desi da prestane svaka potreba za nošenjem naočara za korekciju vida. Istraživanja ove neobične pojave su tek započela, pa još nije jasno kakve to veze mogu da imaju naočari sa ceđenim sokom od mandore; tek, empirijska merenja pokazuju da ta korelacija postoji. Za očekivati je da će potražnja za mandorom tek porasti; cena ovog egzotičnog arguma koji je, zapravo, hibrid pomorandže i mandarine, naglo je porasla za 50-100% na tržištu istočne Evrope i centralne Azije.
Sitni noćni sat, muž i žena spavaju, kada ih probudi kućno zvono. Izlazi muž, a na vratima čovek, očigledno veoma pijan, pita domaćina da li može malo da ga pogura. Muž odbija i kaže mu da se tornja, te ovaj podvijenog repa ode. Žena je sve to pratila iz predsoblja, pa se sažali na jadnika i natera muža da izađe i pogura malo. Gunđa ovaj, ali šta će: znao je da mora da posluša ženu, inače… Izađe na ulicu, kad nigde nikog.
– Ej, gde si ti? – upita muž.
– Evo me, na ljuljaški! – začu se pijani glas iz zadnjeg dvorišta.
Ko ne plati račun u kafani, otkrije koliko kelner ume da bude nezgodan čovek. Koga na brodu uhvate kao slepog putnika, ljušti krompire do kraja puta, ili riba palubu. Ko u busu nema bucpljuc, žardinjeri ga ispeglaju. Ko ne plati struju, e, tu već reakcija ume da kasni. Nekad račun kasni, nekad sledeći račun još ne zna da ste u međuvremenu platili za prethodni mesec, biva svašta. Ali svejedno, za nekoliko meseci bi se primetilo da ste prestali da plaćate, i možda ne biste morali da dobijete batine, da ribate palubu ili da radite nešto prigodno, naprimer kopate kanale za kablove, ali biste svejedno ostali bez struje.
Ovako labavo može da se postupa sa strujom, jer koliko pa možete da potrošite za ta dva-tri-četiri meseca dok ne primete? Ionako znate da ćete morati kad-tad da platite, pa niste ludi. A i da hoćete baš da odigrate va bank, da se natrošite struje kao da nema sutra, pa nemate vi para za onaj super uređaj za grejanje avlije pa da nagurate račun od 70 hiljada evara. Ali ima ko ima. I avliju, i uređaj, i ume da ga uključi.
Nekim ljudima se mora ponavljati… Upamtite, upamtite, upamtite: nema nikakvog smisla da tvrdite kako ste prošli loše u životu. Uvek, uvek, uvek postoji neko kome je mnogo teže nego vama, a ćuti i trpi.
Ne budite kezavi: to nije civilizovano.
Nastavljamo konkurs za najlepše mesto na svetu. Evo kandidata broj 2.
Imate li nekog svog kandidata?
Važno je biti veseo, doprinositi radosti zajednice, đuskati, popiti piće kad je piću vreme i mesto, pritom svakako paziti da se ne prospe nešto. Ako ne znaš drugačije, nabavi rekvizit.
A tek kad gucne…
Slušaj sad i upamti dobro, jer ćeš daleko da doguraš ako ovo budeš znao kad treba: šta da radiš ako je kafanska muzika naročito iritantna, a ne želi da se udalji od stola dok ne naručiš nešto. Primeni tamburaški troskok: 1. naruči neku romansu iz repertoara Olivere Marković, ali da je otpevaju na ruskom; 2. kad ne budu znali, naruči da ti otpevaju nešto na italijanskom, ali sa južnjačkim akcentom; 3. kad ne budu znali ni to, razgovetno im recite: “pa onda najzad odsvirajte nešto što baš-baš znate”.
U slučaju da misle da znaju neku od traženih pesama, zaustavljajte ih i ispravljajte im tekst, tražeči da sviraju ispočetka; učinite da zažale što su vam prišli.
Napomena: ova tehnika je veoma efikasna, ali postoji izvestan rizik da dobiijete batine.
Ako ste počeli da postite, a to radite isključivo tako što se uzdržavate od željenog asortimana i potrebne količine hrane, mi vam ne moižemo pomoći da razumete da ste promašili poentu posta. A pošto nam vaše duhovno blagostanje zaista mnogo znači, predložićemo vam da se prestrojite i najzad pokažete malo više zdrave pameti, kako biste postili onako kako su to radili duhovnici starog veka: jeli su samo ono što imaju ili mogu da nabave (u doba pre zamrzivača to i nije bio neki naročit izbor), a zima bila duga pa se zalihe iscrpile, pa je valjalo naći neko dobro opravdanje zašto treba biti gladan. Ako zapravo raspolažete hranom, a prtitom gladujete, onda izvinite, ali tu nešto nije u skladu sa vašim svakodnevnim poimanjem sveta oko sebe. Ako mislite da je post u odnosu na hranu koristan zato što ćete praznim želucem postići čiste misli, tu ste se zajebali onako, kako drugačije da kažemo, epski. Jer, vi vrlo dobro znate da tako ne da nećete postići čiste misli, nego sasvim suprotno.
Dakako, da prikladno parafraziremo servis od 150 dinara mesečno po brojilu: vaše je pravo da ne znate ništa i da uživate u tome. Nećemo vam zameriti ako odlučite da budete besni i nadrndani sve do prvomajskog uranka, kad se prikladno onaj roštilj na izletu poklapa sa krajem proklamovanog posta, nego nemojte ni vi zameriti nama što ćemo vas začikavati, podbadati i, samo ponekad i sa merom, zajebavati što u 21. veku izigravate da živite u 17. veku, iako i sami upražnjavate navike koje vam je neko tokom devedesetih godina prošlog veka objasnio kao aktuelne, poželjne i pratriJotski orijentisane.
Ako se ne slažete sa nama, i to je u redu: uvažavamo vaše gorepomenuto pravo. I neka vam je sa srećom pokušaj da se pokažete dostojnim uskršnjeg ručka. U međuvremenu, prijatan današnji ručak vam želimo.
A posle ručka se nafiulujte bakinim kolačom u ne manje od 15 primeraka. I pazite: post je, jedite ga bez premaza. Ili ako mažete, pripazite da niko ne vidi.