Veća fotografija je ovde.
Ma ništa: londrao sam po portalu Amusing Planet, natrčao na pričicu o svicima, ovo su čak neki sinhronizovani iz Tenesija, šta god to značilo. Ali nisam do tog detalja ni došao, nego sam se setio da svojim očima nisam svica video već petnaest godina, a pre toga ima još šesnaest, pa sam opsovao. Bemtiživot kad ni svitaca više nema. Istina, kod mene u Banatu ih nikad nije ni bilo (bar ih ja nikad nisam video), ali beše krajeva u koje sam zalazio pa ih viđao… Voleo sam to da vidim. A sad bih voleo i da napravim jednu ekspoziciju od jedno 20-30 sekundi… Autor ove fotke je Ryan Atkins, koji je tu priliku imao, ali je ipak izveo trivijalne snimke.
Video jednog na samoj ivici Košutnjaka, pre godinu dana, isto barem deceniju i nešto pošto sam video prethodnog. Hvala na podsećanju, prošetaću se tamo ovih večeri kako bih pokušao da ulovim nekog (ne bukvalno, već u vidno polje).
Тамо по Вирџинији су редовни, отприлике баш у ово доба године, једно десетак дана у сумрак се мувају свуда, а кад падне мрак гасе и они. Ал’ није та густина као на овој фотци, а опет околног светла има превише за 20 секунди. Са 3-4 секунде још некако, ал’ онда наваташ два-три трага и готово, ако и толико.
Ово је канда нека друга врста, или је дечко фарбао светло – ови што сам виђао светле зеленкасто.
Malo istraživanje me je dovelo ovde, gde zatičem tvrdnju:
Ah, da: i pogledaj malo pažljivije, mislim da je i ovo ipak malo duža ekspozicija — red je da revidiram stav sad, kad sam ipak pogledao malo bolje. Uoči mutni krupni trag koji smotava oko sredine u dijagonalu gore desno: mnogo je verovatnije da je to trag više paljenja jednog svica nego niz svitaca koji lete u formaciji 😀 Pa shodno tome i ostatak slike: verovatno jeste to bila čestito velika populacija, ali je efekat ipak umnogostručen.
Ови нешто брзо жмигају… оно кад сам ја покушавао да снимим, дужина црте је била бар пола метра.
A možda samo sporo lete 🙂