Žetva žitarica se obavlja tokom jula. I danas je to veliki i zahtevan posao mada se, uz pomoć mašina, odvija mnogo lakše nego što je to nekada bilo. Vreme letnjih moba i rada od izlaska do zalaska sunca po najvećoj vrućini zauvek je prošlo.
Današnja deca nemaju pojma šta sve prethodi dok se stigne do finalnog proizvoda koji im se servira – hleba i raznih vrsta peciva koje vole da tamane.
U našem susedstvu, na Apeninskom poluostrvu, 1965. godine je pesma koju je pevala Louselle “Andiamo a mietere il grano” sa temom žetve postala veliki hit. Ni Italijanima u to vreme nije bilo ništa bolje nego nama, čim su se ovakve pesme pevale. Već narednog leta bila je prepevana i postala hit i kod nas.
Zdenka Vučković je, praktično, bila prva jugoslovenska teenage zvezda. U vreme svog prvog uspeha na Opatijskom festivalu 1958. godine, nastupajući zajedno sa Ivom Robićem, oduševila je prisutnu publiku.
Tokom naredne decenije, žarila je i palila po estradi izvodeći zabavnu muziku toga doba i pevajući prepeve uglavnom italijanskih hitova. Da ne bude zabune, bila je energična i velika pevačica, što se odrazilo i na njen komercijalni uspeh – spadala je u najtiražnije izvođače Jugotona.
I dok su žeteoci na hrvatskim njivama radili uz Zdenku, na vojvođanskim se pevala srpska verzija pesme koju je snimio Minja Subota, sa nešto drugačijim tekstom.
Po mom subjektivnom utisku, obe verzije su bolje od originala!
Iako uspešni u šezdesetima, Zdenka i Minja su uskoro postali marginalni izvođači. Rok muzika je počela da tutnji i kod nas.
Možda će Комшија imati nešto svemu napisanom da doda jer se bolje seća šta se dešavalo na žetvama tokom šezdesetih.
– * –
Za koji dan očekujem zvanično saopštenje nadležnih koje će, otprilike, ovako da glasi: posle rodne godine i uspešne žetve Srbija neće gladovati.
Немам појма, ја сам градско дете :).
А Зденке се сећам више из забавишта, где је међу неком гомилом плоча дечије музике (чудо једно колико се тога издавало тада, прави ли се то и данас?) остала запамћена тужна прича о зеки и поточићу, мислим да је била њена верзија (имам и ону од неке Олгице Милер и слабо их разликујем). Сећам је се и нешто касније, отприлике годину две после те жетве, кад је била већ рибетина са посебним шмеком, нарочито око тога како изговара шушкаве сугласнике :). И изгледала је боље него на овом омоту.