Koliko je znanja i strpljenja potrebno da bi se napravila nesvakidašnja rođendanska žurka

U vezi sa kompendijumom ideja po imenu King Crimson nikada ništa nije jednostavno, a kamoli trivijalno. Ali, zato je nagrada za strpljivog slušaoca uvek velika. Ovo o čemu danas pričamo je sladostrasno.

Kada jednog dana u nekoj neodređenoj budućnosti neki mazohistički nastrojeni biograf bude odlučio da sačini sveobuhvatnu biografiju grupe King Crimson, neće uspeti u tome. Možda će to biti knjiga u više volumena, obimom uporediva sa (u svakom pogledu velikim) romanima klasične književnosti, možda će sadržati tačne i besprekorno zanimljive podatke među kojima većinu niste znali, ali… Te hronike su obilne i preobilne detaljima koje je teško prenebregnuti. Šta reći kad već na Vikipediji jedan trivijalni navod glasi ovako: “Prva inkarnacija King Crimsona je formirana 30. novembra 1968, a prva proba je održana 13. januara 1969.” Brate… Ne piše u koliko sati, ali to je verovatno zato što su prepisivači zaboravili da napišu.

Postoji samo jedan čovek koji bi bio sposoban da to učini celovito, ali za njega već znamo da to neće učiniti. A postoji samo još jedan ko bi takvo ludilo mogao da ozvuči; e, on upravo pokušava tako nešto da izvede, pod budnim okom (i uhom) onog prvog.

Elem, jedan ludački projekat koji će potrajati pedeset uzastopnih petaka tokom 2019. godine već sad, na petini izvedbe, potvrđuje to što govorim. Ovo što sada verovatno već slušate deo je tog ludila.

Dakle, iako je formalni datum rođenja grupe 1968. godine, prvo predstavljanje publici se desilo 5. jula 1969. kada je King Crimson bio predgrupa grupi The Rolling Stones na otvorenom koncertu u Hyde parku u Londonu, a prvi album In the Court of the Crimson King je objavljen novembra te godine. Zato je rešeno da ova godina prođe u obeležavanju pola stoleća postojanja institucije King Crimson. A to se čini nevezano od neprekidne svetske turneje koja traje već četiri godine i predstavlja karakteristični vid rada aktuelne formacije. Najzad, ovogodišnji paket svirki tek treba da počne, pa ne znamo hoće li koncerti po ičemu imati poseban aspekt tog jubileja osim po naslovu Celebration Tour. Ovog puta, glavno mesto performansa je, pazi sad – Youtube!

Robert Fripp u akcijiNaime, svaki iole upućen poznavalac King Crimsona već dobro zna da je audio arhiva kojom Robert Fripp raspolaže neverovatno opsežna. Snimalo se praktično sve: svaki koncert je snimljen u tom trenutku najboljom raspoloživom tehnikom, studijski sešni su brižljivo katalogizovani i složeni, a nisu nepoznati ni flagrantni eksperimenti u raznim prigodama i sa različitim namenama. Primera radi, pred svaki koncert poslednje četiri godine, publika koja ulazi u prostor na kojem se svirka održava sa razglasa čuje Frippov soundscape – improvizaciju koja je originalna i snimljena je istog poslepodneva, nakon obavezne prozivke benda. Ranije se dešavalo (ne znam za aktuelno, ali imam nameru da lično proverim!) da Fripp kaže basisti Tonyju Levinu i Melu Collinsu iz kog tonaliteta je improvizovao (kao da je ta informacija njima potrebna…), pa bi se ova dvojica pri izlasku na scenu priključili i proširili improvizaciju. Pa šta ispadne…

Sad, pokušajte da zamislite koliko i kakvih čuda u toj arhivi može da bude. Nemate ideju? E, pa nema tu ideju ni David Singleton, menadžer i producent King Crimsona, poslovni partner Roberta Frippa u produkciji Discipline Global Mobile, čovek koji je apsolutno najupućenija osoba na svetu (osim Frippa, koji ima pametnija posla) da po toj arhivi čeprka. A pošto u toj firmi “nema sjedit nako”, nego ima da odradiš svoj deo kuluka, to je Fripp dao ideju Singletonu da izvede naročit performans sa zvučnom arhivom King Crimsona i tako obeleži jubilej grupe.

Rezultat je, umerenim rečnikom govoreći, sladostrasno zanimljiv svakom poštovaocu.

Jakko Jakszyk, David Singleton i Robert Fripp u studijuPočev od druge sedmice januara, pa od onda svakog petka tokom godine, na posebnoj plejlisti 50th Anniversary na zvaničnom kanalu King Crimsona na Cevki objavljuje se po jedan uredno numerisan prilog sa sadržajem koji do sada nismo čuli ili nismo čuli takvu izvedbu. Samoj numeri prethodi kratki zvučni zapis u kojem se David Singleton, svojom perfektnom dikcijom kembridžskog studenta, dostojnom zadatka, obraća publici sa kratkom pričom šta je to ovog puta iskopao i zbog čega misli da je to naročito zanimljivo da uđe u red pedeset bombonica, koliko će ovaj projekat simbolično trajati (taman do pred Božić). Ima tu svega: audio zapisa za koje su ranije mislili da su izgubljeni, alternativnih mikseva koji su se (naročito tokom poslednjih 15-20 godina) našli na raznim kompilacijama i proširenim izdanjima ranijih albuma, živih svirki koje su zanimljive zbog ponekog događaja… Priče su zanimljive i vredne vaše pažnje; svakako čine vrednu dopunu slici o tom neuporedivom umetničkom projektu koji ne trpi guranje u fahove.

Ako baš hoćete, postoji bar još jedna dimenzija tog projekta koja pruža više. Ovaj pristup predstavlja besprekorni ulazni kurs (“King Crimson 101“, što bi rekli lenjiraši) koji će vam pomoći da razumete kakvo to ludilo pogoni Roberta Frippa da oko sebe okuplja sve one neverovatne muzičare, da ih stavlja u nekakve nemoguće položaje, a zatim ih driluje do nivoa dok rezultat ne bude mnogo veći od prostog zbira kapaciteta pojedinaca. Te ideje su čudo, a ne rezultat, jer kod Frippa ništa nije slučajno.

Singleton i FrippDo časa objavljivanja ovog priloga, u plejlisti je objavljeno tek jedanaest priloga; dakako, nema najave šta nam se sprema i to ovom projektu daje poseban ton napetog iščekivanja. Nije kasno da se pridružite… Ma, neće biti kasno ni da se tog sadržaja latite kasnije, kad god poželite. Što se mene tiče, ja to već činim.

Sa srećom!