Rivalitet između grupa Oasis i Blur početkom devedesetih je podsećao na slične priče koje su se već dešavale. Bio si za jedne ili za druge – nije bilo sredine. Iako su Oasis imali više hitova i postali sinonim za muzički žanr britpop, Blur su, nekako, barem meni, bili intrigantniji. Kao i Suede i Pulp, uostalom. Dok su se braća Gallagher stalno svađali i punili stranice žute štampe, Damon Albarn je predvodeći Blur pokazivao sposobnost da svoju muziku neprestano menja.
I to mu nije bilo dovoljno.
Za proteklih tridesetak godina pretvorio se u muzičara koji je neprestano radio na najrazličitijim projektima gde god da je mislio da će da mu bude interesantno i zabavno. U muzici koju je stvarao uključivao je naizgled nespojive kombinacije uticaja, a sa virtuelnom eksperimentalnom grupom Gorillaz imao je i velikih komercijalnih pesama. Komponovao je i operu, spajao elektroniku, hip-hop i world music družeći se sa ekipom iz Malija, pa se tako nameće pitanje:
Ima li nečega što još nije probao da uradi po svome?
Svoja životna i muzička iskustva Albarn je vrlo uspešno sintetisao na albumu Everyday Robots (2014). Zvučni zapisi su neka vrsta reminiscencije na prethodne projekte bez prepisivanja, tako da je izbor pesama šarolik. Tematski, uhvatio se za sadašnjost i tekstovi su njegovi lucidni komentari na (pre)brzo napredovanje tehnologije koja se zavlači u svaku poru naših života, u isto vreme žaleći za magijom istinske ljudske povezanosti koje je sve manje.
Kao što sam naslov sugeriše, pretvorili smo se u robote, a pesma “The Selfish Giant” na fini način opisuje Albarnovu nostalgiju za nekim mirnijim vremenima.
Celebrate the passing drugs
Put them on the back seat while
They’re coursing in your blood‘Cause there are monsters oh
Walking down Argyle Street
Where the evening colors go (it’s true)I had a dream that you were leaving
It’s hard to be a lover when the TV’s on
And nothing is in your eyesI had a dream that you were leaving
Where every atom falling in the universe
Is passing through our mindsPress yourself to me right now
Push yourself deep down now
To the dark hills I must go
Where the shadows hide
Waiting for the final call
It’s coming down the lineI had a dream that you were leaving
It’s hard to be a lover when the TV’s on
And nothing is in your eyesI had a dream that you were leaving
Where every atom falling in the universe
Is passing through our mindsI had a dream that you were leaving
I had a dream that you were leaving
It’s hard to be a lover when the TV’s on
And nothing is in your eyesI had a dream that you were leaving
Where every atom falling in the universe
Is passing through our mindsI had a dream that you were leaving
Inspiraciju je dobio posle svirke Blura u nekoj škotskoj zabiti. Dok su članovi grupe išli na obaveznu žurku, pogled mu je pao na zaliv kojim je plovila podmornica i bio je iznenađen otkud ona tamo. I, istovremeno, očaran tom slikom na kojoj su se spojili netaknuta priroda i proizvod tehnologije koja mu se urezala u pamćenje.
Ženske prateće vokale u ovoj pesmi peva lepotica Natasha Khan iz grupe Bat for Lashes koja kaže da se “upišala od sreće” što može da sarađuje sa junakom iz svoje mladosti.
Jasno vam je. Dok je muzičara poput Damona Albarna ni nama neće biti dosadno.