Kreneš tako sa detetom u park. Velika travnata površina, daleko od svake opasnosti, nije strašno ako okreneš detetu leđa na čas… a onda…
Šta bi bilo da je orao uspeo? Ama, samo da je uspeo da uzleti desetak metara uvis?… Brrr.
…Ali, sačekaj malo.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Kad oduzmeš i sabereš: jedino pravo blago.
Kreneš tako sa detetom u park. Velika travnata površina, daleko od svake opasnosti, nije strašno ako okreneš detetu leđa na čas… a onda…
Šta bi bilo da je orao uspeo? Ama, samo da je uspeo da uzleti desetak metara uvis?… Brrr.
…Ali, sačekaj malo.
“Svet nam šalje smeće. Mi mu vraćamo muziku.”
Ovo su reči čoveka po imenu Favio Chavez. Mogao bih da upotrebim banalni opis “entuzijasta”, ali me je sramota. Pogledajte o čemu je reč.
Ostajem šokiran i pomalo posramljen pred snagom volje tih ljudi da iz jada u kom žive izrode lepotu. Nemam ništa više što bih mogao da kažem.
Kako preživeti dečiji rođendan? U igraonici, mislim.
Ne, nemam nikakav mudar savet. Imam pitanje na koje nemam odgovor, bez obzira da l’ je Aleksin rođendan ili nekog njegovog drugara. Deca se jurcaju, igraju, izbegavaju da jedu i rade sve ono što se od njih očekuje. Roditelji sede i smaraju se
, gledaju ih
, srknu malo kafe
i(l’) vode, pa u krug.
U stvari lažem. Majke se tu brzo i lako upoznaju; očevi su ti koji se smaraju, na mobilnom kuckaju poruke il’ traže izveštaje iz kockarnice. Neko čak piše prilog za Suštinu pasijansa.
I tako kad su “tuđi” rođendani…
Na kojim drogama treba da bude ozbiljan(?) odrastao čovek da bi imao maštu jednog dečaka?
uzmi veliki ekser i oblak što nebom hita
zakucaj čvrsto nad gradom da nikud ne odskita
uzmi veliki ekser sačekaj da padne veče
zakucaj dunav za pesak da nikud ne odteče
uzmi veliki ekser pa kada završiš sve to
zakucaj juli za zemlju da uvek bude leto
uzmi veliki ekser i radošću naoružan
zakucaj svaki svoj osmeh da nikad ne budeš tužan
Znam da je u srpskom zakoniku starosna granica za apsolutnu zabranu dobrovoljne obljube (ono što se nekada zvalo “zavođenje maloletnica”) 14 godina. Isto tako mi je jasno da je svet pun napaljenih adolescenata kojima je (donekle opravdano, shodno njihovom uzrastu) devojčica koja ima toliko godina seksualno privlačna (kao i baba od 60 godina, bitno im je samo da ima sve anatomske predispozicije da se kvalifikuje kao žensko). Pun je i pedofila. I jasno mi je da i jedni i drugi koriste Internet kako bi lečili svoje frustracije (prvi što ne mogu da kresnu, a drugi što ne mogu da kresnu a da posle ne kresnu njih u zatvoru).
Od svega mi samo nije jasno kako najpopularniji portal za vesti u Srbiji podržava to.
Kada nauka objašnjava stvari koje svi znamo, čini to samo zato što smo objašnjenje zaboravili
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije:
Sinonim (kovanica grčkih reči syn ‘συν’ = više i onoma ‘όνομα’ = ime) je reč koja je po značenju identična ili vrlo slična nekoj drugoj reči, ali se od nje razlikuje po svom obliku.
Primer sinonima su reči mačka i feline. Obe opisuju bilo kog pripadnika porodice Felidae.
U prenesenom značenju, dve reči mogu biti sinonimi ukoliko imaju istu konotaciju: rašireno mišljenje … Holivud je bio sinonim za nemoral (Doris Kearns Goodwin)
Sinonimi mogu biti imenice, prilozi i pridevi, dok god dve reči koje čine par sinonima deo istog dela govora.
Uvek se nađe neka romantična duša među đacima. Ali ovaj se baš zatelebao.
Dobar komad.
Na priču sam mislio.
Znate li za onu pomalo ružnu, a svakako tešku ocenu da neki ljudi ne zaslužuju pravo da budu roditelji? Savremena neurologija nas podučava da postoje i materijalni dokazi da mnogi od nas upropašćuju rođenu decu pod izgovorom da im žele najbolje.
Dugo se kanim da postavim ovo na Suštinu pasijansa. Ne zato što je neprimereno – naprotiv! Nego zato što osećam strahovitu potrebu da dam komentar o nečemu o čemu nisam kompetentan kao stručnjak, ali jesam kompetentan kao roditelj. Doduše, ja kao roditelj danas imam druge brige nego one o kojima se ovde govori, jer Ana je već student i po mnogo kom kriterijumu zrelija od ljudi daleko starijih od nje.
Tiče se problema uspostavljanja obrasca pravilnog mentalnog razvoja naše dece. Tiče se, izvinite na rečniku, sranja koje nazivamo vaspitanjem i još većeg sranja koje nazivamo obrazovanjem. Tiče se činjenice da propadanje ove nacije ima institucionalno pokriće u onome što radimo rođenoj deci od najranijih dana, dok cementnu glazuru zatupljivanju koje je generisano u porodici daju institucije.
Zamoliću vas da odvojite 40 minuta svog dragocenog vremena i pogledate predavanje u prilogu. To bi moglo biti nešto od najvažnijeg što ste videli u poslednje vreme.
Nastavite sa čitanjem… “O sprečavanju pravilnog razvoja naše dece”