Upoznajte zamlatu meseca.
Šta da kažem, nego: ala bih voleo da imam ovoliko vremena na bacanje.
(Via)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Upoznajte zamlatu meseca.
Šta da kažem, nego: ala bih voleo da imam ovoliko vremena na bacanje.
(Via)
Youtube propagira lošu sliku i loš ton, što previše liči na neke druge trendove tipa “hleba i igara”. Zato sam pre nekog vremena krenuo da čeprkam portal Vimeo.
Vimeo je karakterističan po tome što je video plasiran u izuzetno visokom kvalitetu, što je sadržaj koliko-toliko probran i što ga je lakše kontrolisati nego jutjub. Odlučujem da ponekad podelim sa vama nešto što sam otkrio tamo, a što smatram vrednim nekoliko minuta.
Za početak, jedna vrlo zanimljiv projekat time-lapse snimka tj. jako ubrzanog snimka nastalog kao povezani niz fotografija. Detalje ćete pronaći na originalnoj stranici, a ovde vam preporučujem da uključite prikaz preko punog ekrana. Uživajte!
Što bi rekao Hasan: čisti New Age.
Možda i jeste New Age, ali kao da je to nekog briga. Je li tako, Hasane, džukelo matora?
(Via)
Ako vam ponedeljak na radnom mestu nije po volji, uvek postoje dva rešenja za to. Prvo rešenje je da postanete slobodni strelac, kao ja. Drugo rešenje je da se tešite da uvek može i gore.
Glavu gore!
Da izvučemo jedan zanimljiv presek skupova. Sjajan film i uzgredna minijatura velikog glumca.
Paja Vujisić, kralj.
Kad sam otkrio rad ovog čoveka, zastala mi je knedla u grlu. Tek posle sam shvatio da je reč o Kikindijancu kojeg poznajem od ranije…
Najpre mi je zazvonilo kada sam ispod jedne fotke u srpskom izdanju National Geographica video potpis “Neven Grujić, Kikinda”. A onda se, nekoliko meseci kasnije, pojavila još jedna fotka istog autora… Pa kasnije još jedna… Čekaj malo, pomislio sam, ko je ovaj čovek? Kikinda je mala varoš, kako je moguće da ga ne poznajem?
Jasna me podsetila da je to drugar iz društva njenog brata, jedan iz poveće ekipe koja je početkom devedesetih otišla u Španiju trbuhom za kruhom. Koincidentno, identifikovali smo jedan drugog (i) preko Igora Rilla, glodura National Geographica, a uto smo se sreli i na fejsbuku. Lako našavši temu za razgovor, stupili smo u aktivan kontakt koji tek treba da krunišemo i nekim ličnim susretom… Naime, globtroter po sopstvenom opredeljenju, Neven živi na potezu između Španije, Indije i Srbije. I u tom svom kretanju stvara takve fotografije da ostajem iskreno zabezeknut.
“Ušao sam u prodavnicu džinsa”, veli ovaj predavač na TED konferenciji, “i prodavac me je pitao koju vrstu želim, nudeći mi nebrojeno opcija. Rekoh mu da želim onu vrstu farmerica koja je nekad bila jedina vrsta…”
Kako ko naziva moderno doba, potpuno je svejedno, jer se uvek svodi na to da se celo civilizovano društvo vrti oko tržišta. Ono što je nekad bio kupac, danas je potrošač. Ako pratim etimologiju, to zaista znači da prodavca trgovca zabole pertla da li ja kupujem nešto – njega zanima da ja potrošim svoj novac baš na tom mestu. A da bi me ubedio da ja zbilja treba baš tu da provedem svoje vreme u pripremi da popustim i sevnem platnom karticom, prodavac trgovac hipnotiše kupca potrošača na jedinstven način: prevelikim izborom.
Nevolja je u tome što se ta praksa proširila na skoro sve segmente ljudskog delovanja. Posledice prevelikog izbora su isprva neprimetne; ama, ko još razmišlja o tome?…
Razmišljaju neki pametni ljudi. Pogledajte ovo predavanje.
Bio sam iznenađen kad me je drugar podsetio na ovaj film. Skoro da mi je izvetrio iz sećanja i rado bih ga gledao ponovo.
Fenomenalno, gotovo hipnotičko kružno zapevanje… Što reče komentar ispod klipa:
Legendarna nadrealistična scena iz filma Breza (1967). Gotovo bi se moglo reči da se radi o filmu unutar filma ili čak glazbenom spotu.
Vala, baš tako.