Zapravo, nije, nego sam ja odlučio da to tako primim…
Da se prisetimo legendarnog filma “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića.
Obratite samo pažnju na facu doktora (Ljube Tadića).
Vratićemo se ovom filmu uskoro.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ljudi su čudo. Opiru se objektivnom opisivanju jer ne žele da se saznaju njihove mane. Opiru se i komplimentima jer ne znaju šta će s njima.
Zapravo, nije, nego sam ja odlučio da to tako primim…
Da se prisetimo legendarnog filma “Poseban tretman” Gorana Paskaljevića.
Obratite samo pažnju na facu doktora (Ljube Tadića).
Vratićemo se ovom filmu uskoro.
Razumem ja njih, ali zašto onda oni ne razumeju mene? Kako će to ograničavanje mog kretanja naterati vladu da ispuni svoja prazna obećanja iz prazne kase?
Poljoprivrednici su kivni. Ja verujem da im je teško. Fora je u tome što su prevareni: stimulisano je ukrupnjavanje, a sad dele subvencije samo onima koji su ostali mali. To je bila dobro smišljena prevara, svaka čast onom bivšem ministru na veštini laganja. Doduše, ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. Paori su verovali političarima i sad snose posledice. Tako ti je to.
Ima tu i malčice misterije. Neću reći da prepoznajem licemerje, ali malo smo pobrkali lončiće, izgleda. Onaj, kao, nema para da opara kukuruz, a ima para da traktorom ide od Srpske Crnje do Beograda. Deder, podsetite me: za šta je potrebno više goriva?…
Još gore, oni sad svoje probleme rešavaju “principijelno” – zajebavanjem onih koji nisu ništa obećali ratarima, nego bi da idu svojim putem. Čekaj malo: kako bi se ti osećao kada bi meni, recimo, bio prespor Internet, država mi obeća brži, pa me zajebe (kao i obično), a onda ja tebe sprečim da odeš od kuće do njive tako što ću da ti preprečim izlaz iz sela? Šta bi to rešilo?
Šta te jebene blokade drumova uopšte znače? Da li sad to znači da ja treba nešto da uradim pod pritiskom paora? ŠTA da uradim?
I ne govorite mi kako niste hteli da blokirate puteve, nego da se provozate traktorom po magistralnom putu od tačke A do tačke B. Tako površno laganje vređa moju inteligenciju.
Kome? Čemu?
Nema boljeg savladavanja nauke nego kroz praktične i sirove primere. A ovaj primer je sirov da ne može siroviji da bude…
Boravak u svemiru nije nimalo romantična stvar; mora mnogo da se pazi na sitnice i to je naporno. Ali, nema problema da napravite romantično čim se ukaže prilika…
Što reče jedan mudri komentator na jutjubu: this doesn’t diminish the status of shooting stars; it upgrades the status of poop.
Pravo veli čovek.
Slučajno je, reći će jedni. Ne, nije, ponudiće opkladu drugi…
Zapravo, trebalo bi da se nađe neko ko ima taj Diznijev crtać, pa da proveri da li je sve baš tako kao na ovim slikama.
Dobro… Evo, ja ću.
Mali post scriptum postu od nedelje…
Komentar, verujem, nije potreban. Osim male, malecke, sićušne sitnice da ni sad nije drugačije. Ali, to ste znali i sami.
I kao što rekoh: ne bi bilo lako pobrojati sve fenomenalne uloge u seriji “Više od igre”.
A posle je sve otišlo u tri popodne. Što reče Guliver: oprem dobro!
Prvo špica.
E, tako. Sad možemo dalje.
Sledi drugi vanredni proglas Centralnog komiteta Suštine pasijansa. I to na sveopštu žalost onih koji nisu uspeli da nađu suštinu pasijansa ni za vreme mirovanja, iako se jedan opako primakao. A to da suština pasijansa nije bitna, pa taman otkrili drugi u čemu se ona sastoji ili ne, i dalje veruje većina populacije.
Staro pravilo izbegavanja glasi: pre nego što drugi provali da ne znaš ništa o nečemu čega si se dohvatio, ti objavi da te bavljenje tom temom zapravo uopšte ne interesuje, nego si se slučajno zakačio za nju. Uspeva, osim ako neko još pre ne raskrinka nameru i objavi je, kao ja sad ovde.
Doduše, ne znam baš kako je to sve išlo po redu…
…uglavnom, zna se ko je ispao najpametniji i koga je sve nadmudrio.
Sećate li se TV serije “Više od igre”? U njoj je bio angažovan kompletan vrh glumišta istočne polovine ondašnje države. Koliko je briljantnih uloga tamo izvedeno? Teško je prebrojati. Evo jedne, od broja devet do dvadeset tri.
A onda… Sledeća scena, koja mi je naterala suze u oči. Ovakve glume više nema.
I onaj fenomenalni šipak:
A televizija? Posle su doveli onog majmuna i dali mu monopol na pisanje scenarija u serijama u kojima su se utrkivali ko će lošije da glumi; i taman kad pomisliš da ne može gore… A onda je sve otišlo u tri popodne (iliti 3 pm, što bi rekli Ameri). Šipak i njemu.