Zagledajte se u crnu tačku iznad vrata na slici. Kada se slika promeni, ne mičite pogled.
Videli ste boje, zar ne?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo pojave na koje ne ostajemo ravnodušni
Zagledajte se u crnu tačku iznad vrata na slici. Kada se slika promeni, ne mičite pogled.
Videli ste boje, zar ne?
Citat dana dolazi iz pera američkog psihologa koji je proučavao ljudsko ponašanje i mnogo pisao o tome:
Gde je malo činjenica, mnogo je stručnjaka.
Donald R. Gannon
Prokleto bolna istina!
Nastavite sa čitanjem… “O činjenicama i onima koji ih koriste”
Moram da vam skrenem pažnju, bitno je.
Nailazeći na zanimljiv skup članaka o obrazovanju u časopisu “Vreme”, Boris, stalni posetilac i budno oko Suštine pasijansa, poželeo je da priloži link ka PDF verziji na netu. Umesto da me isprovocira na novu temu, a ja za probleme u obrazovanju uvek imam sluha, Boris se setio jednog starog priloga u kome citiram Igora Rilla, glodura srpskog izdanja časopisa National Geographic.
Sadržaj tih članaka je suviše važan da bih ga prepustio vašoj (ponekad škrbavoj) pažnji u arhivi komentara u starim prilozima. Zato vam savetujem da ih pročitate. Sad. Odmah.
Evo linka: http://www.vreme.com/download.php/system/storage/pdf/1077obr.pdf
U šta se ovaj svet pretvorio, ovog časa bih mogao da opisujem isključivo primenom vaskolike palete termina iz srpskog mitološkog rečnika (kasnije je deo tog korpusa prenet u onaj patetični srpski poslovni rečnik, koji nije ni blizu primeren svakoj prilici). A nešto mi naspelo da danas budem pristojan; ‘beš mi sve ako znam koji mi je andrak.
Uzgred budi rečeno… Važi za Borisa, a važi i za druge: kad naletite na ovako važne teme, tresnite mi ličnu poruku na adresu koju znate ili na [drgrba AT drgrba TAČKA info]. Zar mislite da ću ignorisati valjane predloge za prilog ili komentar? Dakako da neću.
…Uostalom, ja još trpim traume od one epizode koju sam opisao u komentaru na stari prilog.
(tnx Boris)
Da, o štetnosti. Misli čovek na vrhunski sport, onaj koji sportiste tretira kao vrhunski odgojenu marvu za postizanje rezultata.
Nemam nameru da prejudiricam bilo šta ili da se stavim na ovu ili onu stranu. Ovo vam predstavljam manje-više tek kao kuriozitet, jer mi je Ljubodrag Simonović Duci odavno pao ispod radara i nisam imao pojma ni da li je živ, Bože me prosti. On je očigledno veoma emotivan dok priča na ovu temu, a slutim i da ima razloga za to. Da li se slažete sa tim ili ne, ne pravim pitanje dok god uopšte imate sopstveno mišljenje.
Uostalom, marketing u sportu je jedan od pet najunosnijih legalnih poslova na svetu. A da li je legalno baš sve što okružuje taj biznis, možemo da se pitamo.
Dakle, pogledajte ili nemojte. Ako posle tri i po minuta ne možete više, prekinite i nemojte da se mučite.
Naišao sam na umetničku video egzibiciju koja me je oduvala. Odvojite malo vremena, nećete se pokajati; pomeriće vas u duši bar malčice. A ko zna, možda vas čak i potakne na neko aktivnije razmišljanje.
Kroz istoriju, naše shvatanje i odnos sa životinjama imaju korene u mitovima i legendama. Dosad su ta predanja bila svojstvena kulturama, regijama i plemenima. Jednočasovni film Ashes and Snow i dva kratka “haiku” filma premošćavaju geografske i kulturološke granice, povezujući modernog čoveka sa totemskim životinjama koje dotiču naše biće.
Gregory Colbert je video umetnik i fotograf iz Kanade koji stoji iza projekta Ashes and Snow. Stvaran deset godina tokom dugih putovanja umetnika po svetu, a zatim prikazivan na mnogim mestima, projekat je zamišljen kao neprekidna nomadska prezentacija koja nikad neće stati. Zahvaljujući tom neobičnom konceptu, izložbu je do sada videlo preko deset miliona posetilaca, što je čini najbolje posećenom posebnom umetničkom postavkom u istoriji.
Taj uspeh nije slučajan. Pogledajte ovo:
Ovaj neverovatno lepi i uzbuđujući video isečak je samo delić onog što možete otkriti ako budete prošetali online izložbom na matičnom sajtu. Učinite sebi uslugu: posetite taj sajt.
(Via)
Dok vi ovo čitate, ja sam još uvek na putu. Otišao sam da se sretnem sa Rasejanima, mojim prijateljima kojih ima kojekuda po belom svetu, od Sicilijumske doline do Dubaija. Vraćam se tek iza ponoći.
To odsustvo je druga priča i ide u red privatnih dešavanja. Hteo bih da vas zamolim da se naviknete na to, jer će postati česta pojava u sledećih šest-sedam nedelja. Dajem uzvratno obećanje da će svakog dana postojati makar aftamacki objavljeni prilog, ako ne i nešto malo divljije, možda baš sa lica mesta.
Ali, hteo sam da skrenem pažnju na nešto drugo. Elem, letnje je doba i ja bih malo da iskuliram, računam da sam zaslužio. Međutim, izgleda da imam previše posla, toliko da ću možda morati da preispitam staru definiciju pojma “godišnji odmor”.
Nekada je ta definicija podrazumevala objašnjenje:
Godišnji odmor (letovanje, kuliranje, vreme provedeno u zajebanciji, itd.) jeste bilo koje vreme i bilo koje mesto na planeti Zemlji koje podrazumeva vreme ne kraće od 48 sati tokom kojeg nema računara, telefona i televizora. Ono čega ima nije predmet merenja, ali načelno se identifikuje kao bilo šta što predstavlja kontru onome čega nema i ne treba da bude.
Nisam originalan, jer ovo je moj šurak već priredio svojoj starijoj ćerci na Fejsbuku… Ali, ko može da odoli…
Aničak, srećan ti rođendan!
Ekremu ne trebaju specijalni efekti pri snimanju: on to tera na prirodno, jel’te. Posle se malo valja po travi, ali to je već koreografski spektakl u koji se slabo razumem.
(Via)
Ako se bar malo opustite dok budete gledali ovaj video klip, u jednom trenutku ćete prepoznati ličnost na tim koncima…
Šta reći, nego – fantastično.
(Via)