Bonobo majmuni

Hodaju uglavnom na dve noge, razumeju vatru, razumeju asocijativne fraze čoveka-sagovornika, nije im stran koncept pisane komunikacije, prave namenske alate da bi rešili složene zadatke… Možda je došlo vreme da preispitamo pojmove inteligencije i kulture…

Za početak, da ne pričam mnogo: pogledajte ovu prezentaciju na TED konferenciji. Nažalost, nema prevoda na srpski ili neki od bliskih jezika, ali verujem da nećete imati problema da razumete ovo izlaganje.

Najpre, da razlučimo jednu stvar: da li ste uopšte znali za bonobo majmune? Meni negde zvoni to ime, možda sam nekad uhvatio neku kraću priču negde na TV, ali nisam uopšte nisam povezivao da je to posebna vrsta čovekolikog ili velikog majmuna (ape, a ne monkey, kako bi se to terminološki razdvojilo na engleskom jeziku). Većina nas zna za šimpanze i gorile u Africi i orangutane u jugoistočnoj Aziji – i to je to. Bonobo je imao sreću da se provuče ispod radara, jer prirodno stanište mu je vrlo ograničeno.

Nisam dovoljno upućen da bih komentarisao ovo što sam video i saznao. Ostaje mi samo da slegnem ramenima i složim se sa konstatacijom gospođe Susan Savage-Rumbaugh da ovde moramo govoriti o kulturi, a ne o biologiji.

A kao krajnja pouka ostaje potreba da saznajemo i učimo više kako bismo mogli lakše da razumemo…

…Za razliku od onih, da ih ne imenujem onako kako sam pomislio o njima, koji misle da je svet nastao pre 6000 godina i da čovek već zna sve što može da se sazna (i shodno tome, oni su “u stanju” da objasne sve). Ne bih hteo da pokvarim atmosferu slasti novog saznanja misleći na kreacioniste i ine zamlate, ali znajući da ih ima i u mojoj neposrednoj okolini, sve se plašim da će se naći neki koji će napasti i ovo mesto. Samo izvolite, neću vas cenzurisati, obećavam. Iako većina kreacionista zasluži da im se gurne prljava čarapa u usta već u prvom minutu izlaganja.

(Via)

Lepe (uglavnom) i glupe (skoro sve)

Zašto ovo mora da bude arhetip, nikad mi neće biti jasno: pronađu krdo lepotica i onda od njih traže mišljenje o stvarima koje su apsolutno irelevantne za njihovo učešće na konkursu lepote.

Dakle, treba li da postoji matematika u školama?

 

Obratite pažnju na curu iz Vermonta.

(Via)

P.S. Da, ovaj post kasni. Noćas sam sačuvao draft umesto da publikujem prilog u zakazano vreme. Eh…

Noć lampiona

Ovo nisam video na vreme: ovako su u poljskom gradu Poznanju obeležili veče dugodnevnice.

 

I da parafraziram jednog komentatora: ajd’ što je to bila noć lampiona, nego je to sigurno bila i besana noć za vatrogasce…

Auto-baksuz

Kako bi vam se činilo da ostanete bez volana pri punoj brzini? Ovaj je dostigao jedva 203 milje na sat (štogod preko 326 km/h)…

 

Opalac! Dok voziš mašinu od 1600 KS, sigurno ne želiš da ti se tako nešto desi. Surprised smile Mada, bezbednost je dobro projektovana u ovim glupim i beskorisnim vozilima. Ovde možete videti kako izgleda kad se vozilo otme kontroli i dođe do udesa. Vozaču nije bilo ništa.

(Via)

Uhvaćen na delu

Imam jedno pitanje za onog, kako mu ime, što je stručnjak za eksperte.

Fotografija je maznuta odavde: http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/263008/Dinkic-Stranke-namestaju-konkurse-za-direktorska-mesta -- doduše, tu elipsu sam ja dodao.

Elem: Dinkiću, da li si ti to ukrstio prste? Aman, bre čoveče! Pa učini barem neki, poslednji pokušaj da nas uveriš u svoju istinoljubivost.

A ne ovako.

Usput pozdravljam sve kikindske funkcionere koji su dozvolili sebi luksuz da ih ovaj vodi. Pogotovo one koji su se prepoznali u nedavnoj prozivci svog vođe.

Koji ste vi jadnici, jebote. Čak i onaj ziljavi Čeda ima više dostojanstva od vas.

(Via)

Moto-baksuzi

Dešava se i to…

 

Bar je drugima bilo zabavno Winking smile

A kako će sići?…

Nije za one sa slabom petljom. Ja se plašim visine i deset puta sam došao u iskušenje da prekinem gledanje. Kako god, izdržao sam. A vi ste upozoreni.

Elem, čovek se penje na vrh komunikacionog tornja visokog jedva 538,8 metara… Pih, pa to nije ni 540 metara…

 

Koliko god da plaćaju ovu dvojicu, nije dovoljno.

(Tnx Ajgor)

Gršeite li u kucnaju?

Kada biste videli kako kucam sve ovo (i ne samo ovo), s pravom biste me zapitali zašto se nisam potrudio da naučim pravilno kucanje.

Ostajem kralj grešaka u kucanju (iliti typo grešaka, kako je žargon preneo iz engleskog jezika). Prilično sam lenj, brljav i nedosledan po tom pitanju. Činim sebi medveđu uslugu zbog toga, jer po prirodi nisam sklon takvoj vrsti javašluka. Dosta vremena izgubim ispravljajući svoje kucanje i to je najgore od svega. Često mi i promakne, što ste sigurno već primetili.

Nije da nisu, upućivali su me na neke programe za vežbanje pravilnog kucanja, ali nisam bio sklon takvom vidu učenja jer su ti programi radili na engleskom. Moj dominantni jezik je ipak srpski sa svim svojim posebnostima, a ne engleski bez dijakritičkih znakova. Kucam k’o lud sa dva do četiri prsta i nekoliko ljudi mi je već reklo da ih zanima koliko bih brz tek bio kad bih kucao pravilno… Eh, kažem ja i odmahnem rukom. Kasno je, jer ako za ovih dvadeset i kusur godina nisam ništa preduzeo, slaba je nada da ću ikada i preduzeti.

U slučaju da ne znate, ja sam autor ove fotografije. Kao dokaz mogu da vas uputim na podatak o tome da nije objavljena cela fotografija, a ja je imam. Pitanje za dokaz: šta se nalazi na stalaži ispod ove etikete?

Uto mi je drugar skrenuo pažnju na to da nije sve tako crno, čak i kad mi promaknu greške (a pažljivi čitaoci SP su to sigurno već primetili). S obzirom na to da većina nas prepoznaje reči pri čitanju, a ne pojedinačna slova, često se desi da čak ni čitalac ne prepozna grešku.

Nastavite sa čitanjem… “Gršeite li u kucnaju?”