Šta ćeš… Mora neko i to… Jeste da je čišćenje banalan posao, ali složićemo se i da je bitan. Ovaj baja ne dozvoljava da ga ometaju razgovorom.
Uobičajeni dan na poslu…
(Via)
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Beležimo pojave na koje ne ostajemo ravnodušni
Šta ćeš… Mora neko i to… Jeste da je čišćenje banalan posao, ali složićemo se i da je bitan. Ovaj baja ne dozvoljava da ga ometaju razgovorom.
Uobičajeni dan na poslu…
(Via)
Ako je verovati jednom postu na Ćijukalici koji je doživeo priličnu količinu uzvratnih ćijuka, neke statistike o uzrocima smrti za mart 2011 su sledeće:
Bez namere da licitiram brojkama, jer svaka nasilna smrt je strašna, rekao bih da ove brojke mnogo govore. Naša percepcija stvarnosti očigledno nije zasnovana na činjenicama, nego na sili medija.
(Via)
Dečica iz DNR Koreje (iliti Severne Koreje, kako smo naučili) nastupaju svirajući gitare koje jedva obuhvataju svojim ručicama.
Jasna kaže da su baš slatki. Uz svu volju, ja ne mogu da se otrgnem od uporedne slike mučenja životinja u cirkusima. Konkretno, setio sam se neke scene u kojoj su terali neke pudlice da šetaju na dve prednje noge. Tada sam pomislio kako bi baš bilo lepo naterati dvoje dresera, koji su bičem držali te kučiće u pažnji, da pred publikom odigraju užičko kolo skakućući na šakama, dok su im na stopalima namontirane cicane mašnice.
Ne znam šta mislite o ovome. Da bi ova dečica naučila ovo, morala su da provedu nebrojene sate u radu umesto u igri. Onaj ko ovako malu decu tera na ovakve rezultate za mene je bolestan um. Može biti da grešim, ali ja sam uvek na strani dece.
(tnx Milan)
Evo jedne beskorisne mašine!
Što reče imenjak, ovo je zen.
Ili što reče Danil Ivanovič u filmu “Slučaj Harms“: mašina kao takva.
Ukoliko ste makar i na čas imali asocijaciju na efekte rada Vlade Srbije, sami ste krivi, sram vas bilo i tako to. Ja zaista nemam ništa sa tim.
(tnx Toda)
Maločas sam primio spam sa nekog veb servisa koji drži do sebe, ali ne ume da pruži klijentima način da budu pošteđeni od neželjenih poruka. Kako god, u toj poruci se veli:
“U godini kada proslavljamo 125. godina prvog patenta vozila koje pokreće motor sa unutrašnjim sagorevanjem, Beogradski sajam ima čast da Vas pozove na 49. međunarodni Salon automobila u Beogradu.”
Eto neke koristi od neželjenih poruka – nije mi se desilo možda nikad, pa da zabeležim to. Nisam pojma imao da se ove godine obeležava taj jubilej.
Međutim, mene zapravo fascinira činjenica da posle 125 godina i dalje dominira agregat čiji stepen korisnog dejstva ne prelazi 25%. Iskreno, prestao sam da se nadam da ću doživeti kraj automobila sa unutrašnjim sagorevanjem. Naftni lobi je prejak da bi pamet nadvladala. Šteta i žalost. Zamislite, recimo, da je postojao lobi proizvođača bakelita: i dalje bismo koristili samo one dva kilograma teške, crne telefone koje sam sinoć video u 1586. reprizi filma “Otpisani”.
Idete li na sajam automobila? Ja sam bio jednom u životu, pre više od 25 godina, i obećao sam sebi da ga više neću pohoditi osim ako baš bude neophodno… Mada, zapravo ne znam kad bi to bilo.