Portal 500px.com

Kad smo već sve na 500, da vam skrenem pažnju na foto portal za koji sam juče čuo. “E, ćuo! Hod’o!”, rekoh i priključih se…

Otvorio sam profil na 500px. Klikni ovde da vidiš više.

Na prvi pogled, 500px je just another photo portal, mesto kakvih ima 999 na Vebu. No, ima tu nekih zanimljivih pojedinosti. Jedna koja mi je privukla pažnju: postoji razuđen sistem RSS fidova koji se mogu dalje plasirati (fotke po grupama, favoriti, čak i pridruženi blog). A nešto još zanimljivije, o čemu nisam do sada razmišljao, ali nikad se ne zna: 500px je u partnerstvu sa photo stock portalom Fotomoto.com. Ovog puta nisam imao ideju da prodajem fotke (to je ozbiljan posao kome čovek mora pažljivo da se posveti), ali zašto da ne, neka stoji na stand by. A ako nešto i svirne, pa bože moj, neću se gaditi. Smile

Kako god, već sam zadovoljan time što postoji veoma udoban način za javno prezentovanje fotografija. A s obzirom na to da je mesto relativno novog datuma – i da je čak i Scott Kelby izjavio da mu je drago što se našao tamo – nisam se mnogo dvoumio, uključio sam se. To će biti mesto na koje ću izdvajati odabrane radove. Zasad samo kao prikaz portfolija, a jednom posle… Vidjet ćemo, što bi rekli slijepci.

Dodajte patinu vremena fotografiji

Efekat starenja je prilično popularan u obradi fotografije. Ima tu trista trikova, viđao sam savete na više mesta, ali nisam se okušavao. No, juče sam na blogu ExDesign video preporuku za jedan online servis koji može da posluži za prvi nalet inspiracije u pravcu “nasilnog starenja” fotki. Kako god, ne boli da probate…

Servis na sajtu vintageJS je besplatan i jednostavan za upotrebu. Pošaljite sliku (klik na strelicu nagore) i ona će biti učitana u prosti interfejs sa nekoliko kontrola. Igrajte se do mile volje, a kad budete zadovoljni, kliknite na Save Image. Da biste preuzeli sliku u lokal, setite se sami da kliknete desnim tasterom miša na obrađenu fotku, pa birajte komandu Save Image as… ili neku odgovarajuću, kako to već glasi u vašem veb pregledaču. Ciljna fotka će biti smanjena na visinu od 600 tačaka –nije bogzna šta, ali je dovoljno za igranje.

Čisto poređenja radi, evo smanjenog uporednog prikaza tri fotke koje sam tamo obradio.

VintageJS.com - fotka by Grba

Nastavite sa čitanjem… “Dodajte patinu vremena fotografiji”

250 online priručnika o fotografiji!

Dobro ste pročitali. Dve stotine pedeset priručnika na isto toliko URL adresa. Đavo me terao da zavirim na taj blog u toku pauze za kafu… Šta ću sad, kuku si ga meni i jao!…

[EDIT maj 2013: nažalost, www pixiq com je ugašen..]

Mislim da sam već pominjao portal koji ja nazivam “piksićWinking smile Čega tamo sve ima, lakše je vama da zavirite nego meni da prepričam. Dok me drži gužva, ja tamo uobičajeno ne smem da odem. I šta biva: evo u mom RSS čitaču oko dvesta nepregledanih priloga. Ovi su skribomani — k’o da pišu za Suštinu pasijansa, jebote!

Uglavnom, ako vas zanima bilo šta o fotografiji, pa slučajno skoknete na ovu stranicu… Čekaj malo, samo da dam zvaničnu izjavu.

Nastavite sa čitanjem… “250 online priručnika o fotografiji!”

Montaže pokreta i panoramna fotografija

Jedna ideja izaziva drugu, ta druga navede na čeprkanje po arhivi, i dok dlanom o dlan, eto teme o jednoj – ne, dve tehnike u fotografiji.

Sve je počelo pre nekoliko dana, kada me je Boris, stari sajber drugar čije komentare ćete naći širom Suštine pasijansa, iznenadio šaljući jednu apsolutno zanimljivu fotografiju nastalu montažom. Pazi sad:

Aleksa puta pet... Što je mnogo, mnogo je :)

Ova petorica na slici Smile with tongue out su… hm… To je Aleksa, Borisov sin. Ne znam previše detalja o ovom junačini, jer ga nikad nisam sreo, ali sećajući se performansi naše Ane kad je bila tog uzrasta, mi smo na mahove zaista mislili da je ima u pet primeraka… No, to vreme je za nas prošlo, a Boris neka trpi; to je i posao svakog ćaleta na svetu. Ovu tehniku sam viđao ranije na raznim foto-portalima (česta je i vrlo efikasna u sportskoj fotografiji). No, da prepustim autoru reč o ovom radu:

Nastavite sa čitanjem… “Montaže pokreta i panoramna fotografija”

Panoramski prikaz neba

Nazovite ih vizionarima, entuzijastima, ludacima ili zamlatama. Svejedno, takvi ljudi pomeraju granice dok ih mi uzimamo zdravo za gotovo.

Panoramskim fotografijama smo se već bavili na stranicama Suštine pasijansa, a bavićemo se još. I baš kad sam mislio da nađem neku od danas već čuvenih panorama gradova, natrčim na panoramu neba, i to punu sferu.

Sitnica: 37.440 ekspozicija za jednu panoramuNick Risinger je pratio svoje demone po malobrojnim zabitima koja još uvek nisu zagađena svetlošću kako bi mogao da načini čestite snimke zvezdanog neba. Angažovao je solidnu opremu: šest specijalnih fotoaparata sa namenskim filterima za slikanje neba je montirao na postolje koje rotira da kompenzuje rotaciju zemlje tokom dugih ekspozicija. Loveći deo po deo neba u razna doba godine i prešavši preko 100.000 kilometara, što je podrazumevalo i dva putovanja u Južnu Afriku, ovaj ludak je uspeo da uhvati 37.440 ekspozicija neba pod uglom od samo 12 stepeni (otprilike, širina dlana kad je ruka ispružena), Kvalitet i detaljnost tih ekspozicija je nešto od najboljeg što je ikad uhvaćeno sa površine planete.

I kao da pet gigapiksela nije bilo dovoljno, imamo i prikaze sazvežđa i ugla prikaza na šemi glaaksije.A onda je čovek sastavio te ekspozicije u jednu sfernu panoramu veličine pet gigapiksela…

Osim klasične panorame koju možete veoma zumirati i pomerati u svim pravcima, dat je i prikaz sazvežđa, sve sa prikazom ugla i pravca na maloj šemi galaksije.

Pravo da priznam, dok sam jutros gledao tu panoramu, nisam mogao da verujem da će mi ta tema biti toliko zanimljiva. Kad sam pogledao na sat, shvatio sam da je jutarnja kafa odavno popijena, a vreme za posao odavno počelo…

(Via)

Pinhole fotografija

Sudeći po nekim reakcijama, camera obscura je privukla vašu pažnju. Otkrivamo još nešto što se nalazi na tragu prvih fotografija. A jedna fenomenalna inicijativa postoji i na Internetu.

Ono jeste da sam u nekoliko ranijih navrata bio u prilici da pronalazim termin na srpskom, pa imam nekog iskustva u suočavanju sa problemima tog posla. Ali sad mi se baš ne da: nemam pravu reč da prevedem sintagmu pinhole photo. Ali, ako znate engleski, verovatno već slutite šta bi to moglo biti: da, ključ ove tehnike fotografisanja je rupica načinjena iglom koja služi kao objektiv!

Pinhole kamera od kartonaPinhole fotografija počiva upravo na načelu camera obscura, sa “malom” razlikom da je ovde reč o pravom fotografisanju. Na jednoj strani kutije koja predstavlja kameru pravi se rupica – što manja, to bolja, jer prečnik rupe upravo utiče na oštrinu rezultujuće fotke. Na suprotnoj strani, na zid koji je normalan u odnosu na direktni upadni ugao svetla kroz rupicu, postavljen je fotoosetljivi materijal – foto-papir, fotografska ploča, film (negativ ili pozitiv), pa čak i digitalni senzor (o tome kasnije).

Ključna stvar kod pinhole fotografije je to što ne postoji nikakva optika! Jedini “objektiv” je rupica koja propušta svetlost. S obzirom na relativni položaj fotoosetljivog materijala, prečnik rupice može da predstavlja blendu neslućeno velikog broja (na primer, čak do f/1000!), što u paru sa osetljivošću materijala može da dovede do pripreme jako dugih ekspozicija – čak i višednevnih, pa i višemesečnih! Jedna takav primer pogledajte u priči na sajtu britanskog glasila Telegraph.

Nastavite sa čitanjem… “Pinhole fotografija”

Camera obscura

Znate li šta je to camera obscura? To je prastari koncept koji je tek u 19. veku pretvoren u fotoaparat.

Koncept tamne sobe je preteča fotoaparataReč je o potpuno zatamnjenoj sobi (camera obscura i znači tamna soba) koja na jednom zidu ima rupu nevelikog prečnika. Pod tim uslovima, slika spoljašnosti se projektuje u obrnutom smeru na suprotnom zidu.

Prema podacima koje navodi članak na vikipediji, camera obscura seže barem 2500 godina u prošlost. Navodno, prvi koji je primetio taj fenomen je Mo-Ti, kineski filozof. Postoje beleške da je Aristotel slučajno primetio fenomen obrtanja slike, a Euklid se poslužio nečim sličnim da bi dokazao da se svetlosni zraci kreću pravo (a onda je došao Ajnštajn, ali to je neka druga priča).

Još zanimljivih podataka ćete pronaći ako guglujete. Ovog puta vam skrećem pažnju na jednu od savremenih rekonstrukcija: camera obscura uopšte nije tako nedostižna za izvedbu! Pogledajte ovaj video klip.

Eto čime se bave zaposleni u National Geographicu u radno vreme! C, c, c, c, c! Winking smile

Katedrala od petnaest gigapiksela

Kombinacijom digitalne fotografije sa naprednim tehnikama povezivanja panoramskih snimaka dolazi se ponekad do apsolutno fascinantnih zapisa nekih prostora.

Već znamo za neke izuzetne panorame gradova, ali ovo oduzima dah: na sajtu sphericalimages.com objavljena je do sada najveća sferna panorama nekog enterijera. Reč je o prezentaciji unutrašnjosti katedrale Svetog Pavla u Londonu, što je jedna od najvećih bazilika u hrišćanskom svetu. Ono što najviše fascinira na ovom prikazu jeste detaljnost. Pogledajte samo jednu sekvencu uvećanja:

Copyright (c) Spherical Images Ltd

Copyright (c) Spherical Images Ltd

Copyright (c) Spherical Images Ltd

Ovaj fascinantni prikaz je rezultat oko 2400 ekspozicija! Osim fenomenalne detaljnosti kojom se ova panorama diči, mene posebno fascinira gotovo savršena osvetljenost. Pomislio sam “da nije…” i ispalo je da jeste: firma Spherical Images Ltd je razvila tehnologiju utapanja HDR snimaka u panoramu. HDR znači high dynamic range, a odnosi se na tehniku hvatanja više ekspozicija istog kadra u nekoliko različitih pomaka svetla. Najčešće su to tri ekspozicije sa otklonom od –2 eV, 0 eV i +2 eV, ali moguće je da bude i više njih. Posebnim algoritmima, biraju se zone utapanja delova slike tako da budu relativno blizu po ostvarenoj dinamici, što dovodi do očuvanja detalja u mnogo većem realnom dinamičkom opsegu, tamo gde digitalni fotoaparati zapravo pokleknu. Ali, to je pusta teorija koja nije toliko bitna.

Učitajte panoramu, pređite u režim punog ekrana, pa prošetajte svoj pogled lagano po ovoj baziliki.

(tnx Toda)