Šta da vam kažemo, nego: nema.
Biće. Jednom kad se vratimo kući.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Kojekakve informacije koje prolaze pored nas i oslikavaju svakodnevicu
Opet talas.
Suština pasijansa se sa tugom i velikim poštovanjem oprašta od jednog od najvećih muzičara dvadesetog veka, vizionara elektronske muzike koji je najpre uspostavio granice žanra simfo-roka, a potom ih neprestano pomerao, instrumentaliste koji je ispunio obećanje da ćemo iz njegovih sintisajzera čuti nešto što ranije nismo čuli i, najzad, jednog od prvih koji su pred fariseje izbacili materijalni dokaz da rock muzika nije bezvredna gomila buke.
Ostaje muzika koju vreme neće pregaziti.
Suština pasijansa se sa tugom oprašta od sjajnog glumca i velikog šmekera, jednog od junaka našeg detinjstva i čoveka koji je bio ikona velikog i malog ekrana.
A jednog dana, tek sad kad je on otišao na Neko bolje Mesto, možda nam dođe k pameti razumevanje koliko veličanstven karakterni glumac je bio taj čovek. A mi ga doživljavali kao komedijanta. Ostaju pokretne slike koje će pokazati kako je zaista bilo.
Ako baš hoćete, i ovo je slika iz Dubaija…
Juče u Emiratima, prethodne nedelje u Srbiji, a i po Evropi se svašta nešto dešava sa vremenom…
Ako ste turista u Dubaiju, juče, 9. marta 2016, mogli ste samo da psujete i fotografišete kroz prozor svog smeštaja. Sunce i plaža, a? Niko ko nije morao da izađe nije izašao, škole su raspuštene, kao i fakulteti, a samo ludaci (kao neki koje poznajemo) krenuli su napolje. Rog dana je pao desetostruki mesečni prosek kiše, uz povetarac od 135 km/h, poplave, bujice, čupanje drveća, leteće fasade, krovove i šatore, automobile koji glume podmornice, a ne vozi ih Rodžer Mur kao Džems Bond.
Nastavite sa čitanjem… “Spavaća soba sa ugrađenim vodopadom (gratis)”
Suština pasijansa upućuje poslednji pozdrav najznačajnijem producentu u istoriji popularne muzike, seru Georgeu Martinu, koji je sinoć tiho i spokojno otplovio na Neko Bolje Mesto, znajući dobro da je upravo on muziku ovog mesta učinio mnogo boljom za sve nas.
Nemoguće je premeriti taj uticaj.
Pokušajte da kvantifikujete samo ovo: George Martin je čovek koji je za samo pet godina sproveo grupu The Beatles od “Love Me Do” do “A Day in a Life“. Za samo pet godina.
A slušaće se do kraja civilizacije.
Čovek koji je bio Umetnost je otišao na Neko Bolje Mesto da se pridruži Majoru Tomu, Zigiju Stardastu i Mršavom Belom Vojvodi.
Ima već nekoliko dana, pitali smo se na Suštini pasijansa: kako, za boga miloga, da opišemo najnoviji rad Davida Bowiea? Jer, hteli smo to da učinimo, a nismo imali ključ. Bili smo svesni da nam informacije nedostaju, ali na to nismo gledali kao na prepreku, već kao na redovno stanje stvari: ko zna koliko puta se desilo da nas taj čovek zbuni°.
Ovo je bilo drugačije, ali nisam mogao da objasnim zašto je tako.
A sada znam… Ala nas je prevario.
I kao što rekoh, ove nedelje ću da vas provedem po nekim mestima koja pohodim da bih naparavao oči fotografijama.
Nastavite sa čitanjem… “Beži bre, sudija, da ne bih sad i tebe potkačio”