Pozdrav trećem saradniku

– Organizuju se kao trojke… A trojke su, Đuro, šta?
– Osnovne jedinice autorske snage na Suštini pasijansa!

Polako zaokružujem prvu fazu rada Suštine pasijansa. Hiljadarku sam prešišao with a little help from my friends, što je bilo i očekivano. Važan deo plana je bio u tome da angažujem neke sjajne momke (momci u duši, inače sve ozbiljni ljudi). Tu etapu privodim cilju istog dana kad je zabeležen i hiljaditi prilog, u čemu ima osobite simbolike.

Elem, večeras u tačno u osam, na Suštini pasijansa će biti objavljen prvi autorski prilog mog prijatelja Vladana Aleksića, mog brata Greme, mog saborca Valexa ili kako god vam drago da ga zovete; čoveka sa kojim sam se utrkivao u testiranju softvera i hardvera, pisanju priručnika, održavanju prezentacija i lomljenju kartera na putničkim vozilima. Rezultat se piše velikim brojevima, a uvek je skoro-pa-nerešen, tako da okršaj traje i dalje, letnji dan do podne, zimsko veče do sitnih sati, pa ko preživi pričaće.

Nastavite sa čitanjem… “Pozdrav trećem saradniku”

1000

Dobro jutro! Imam nešto da vam priznam. A vi nemojte da se ljutite.

Keep on rockin' "zbogom Kikindo, na k... na 1000 načina". tralala

Ovo je hiljaditi prilog na Suštini pasijansa. (Weeeee!…. Party smileMartini glassPointing upRolling on the floor laughingBowlNoteStarStarStarMoneyFingers crossedWho me?)

Postignuto je za 234,2916667 dana rmbačenja. To je prosek od okruglo 4,26818424328641 priloga na dan. Hot smile Boktemazo, da sam radio nešto pametno, možda bih i zaradio neke pare.

Hiljadu zašto, u gradu ima higijena, ima svašta, a vi kako te... kako ste?

I to bi bilo to. Prvi beli kamen međaš kraj puta. Ostali kamenovi će biti sivi, pa ih više neću objavljivati. Osim ako ne bude razloga za to. No, na dve ‘iljade bih baš mogao da preispitam neke druge odnose. Pored mene je još nekolicina vrednih momaka (momci u duši; inače sve ozbiljni ljudi) sa kojima ću da pokrenem nešto malčice zanimljivije nego što je to bilo do sada.  Drugim rečima, ko je sve ovo pročitao do sada, ni pakao mu neće teško pasti. Međutim, najteže vas tek čeka. Devil Ne bojte se, neće ništa da boli. Angel (Bwahahahaha!….)

Pozdrav još jednom saradniku

Ko je bio pažljiv, ovo ime je već zapazio do sada: Miloš Babović je starosedelac Suštine pasijansa još od prvih dana. Prvo kao vredni čitalac i komentator, onda kao još vredniji zastupnik Glugenija Svemogućeg, pa kao spoljni saradnik u jednom nedavnom prilogu. A počev od večeras, biće upisan i kao stalni saradnik i autor na Suštini pasijansa.

Sve je to bila prirodna posledica intenzivnog i srdačnog kontakta u sajberprostoru koji Miloš i ja vodimo od… uh… umm… eeee… odavno. Aktivna saradnja je počela kada je čovek mrtav ‘ladan ponudio svoje vreme, znanje i trud da razvije nekakve korisne dodatke za nekakve korisne računarske programe, mada je to nešto o čemu ovde neće biti reči. To pominjem tek oanko usput, da znate, ali i zato da bih potvrdio da odavno imam poverenja u čovekovu reč.

Eh, blesavi vek u kome živimo. Eh, najtužnije vreme u evoluciji mog naroda… Eh, parabole balkanske… Miloš i ja se nikad nismo sreli uživo. Ili, što ono kažu balkanski fatalisti, možda smo se i sreli, a da to nismo znali. Uglavnom, ni kaficu da smo popili zajedno, a kamoli nešto vrednije konzumiranja. Confused smile Ali ako, ako, Bože zdravlja, ispraviću to uskoro.

Večeras kreće serijal tekstova "Kako biti obrazovaniji od Galileja?"Miloš je bio toliko vredan da je za svoj početni nastup pripremio ceo špil tekstova. Zapravo, u tom prvom ciklusu, Miloš je “samo” priređivač tog sadržaja, a autor je njegov otac Vukota Babović, čiji zanimljivi esej je već objavljen i na ozbiljnijem mestu nego što je to Suština pasijansa.

Vaš prvi direktni susret sa Milošem Babovićem zakazujem za večeras, tačno u 20 sati na Suštini pasijansa, putem zanimljivog štiva pod radnim naslovom “Kako biti obrazovaniji od Galileja?“.

Zastoj rada bloga

Ako ste iskusili zastoj rada Suštine pasijansa, niste jedini.

51% krivice snosi Loopia, koja sve angažovanije radi na tome da me izgubi kao klijenta.

49% krivice snosim ja, koji patim od sindroma lenjog dupeta i ne selim blog na drugo mesto.

Još bih se navukao na priču koja mi je servirana (mada ne mogu da osporim ljubaznost ekipe). Nego, bio sam godinama administrator jednog servera na netu i znam ponešto o tome kako se obezbeđuje nužna funkcionalnost nekog servisa, pogotovo plaćenog servisa.

Pokrenuću korake za preseljenje Suštine pasijansa na neko drugo mesto. Preporuke, one argumentovane i isključivo iz prve ruke, svakako su dobrodošle.

IDENTIFIKEJŠN DIVIŽN: Ćijukalica

A, pa tako to ide: kad jednom kapituliraš kao mlad, to ti se vrati kao bumerang. Moji memoari, čije pisanje ću uz malo veštine i božjeg proviđenja ipak uspeti da izbegnem kad baš-baš prolupam, imaće poglavlje pod naslovom “Od programiranja u COBOL-u do arlaukanja na Ćijukalici”.

Ko je koristio COBOL, ni pakao mu neće teško pasti. Trik je u tome što COBOL programeri brzo steknu vaučer za raj. Ja  do sada još nisam izgubio taj bonus koji sam sticao od studentskih dana pa zaključno do napunjene četiri godine staža na mastodontu.

Hoću da kažem: sad je prilika da se kompromitujem baš-baš. Who me?

Suština pasijansa se od sad oglašava (i) na Ćijukalici.

Elem, od danas možete da pratite dešavanja na Suštini pasijansa i putem Ćijukalice°. Eno, pri vrhu desne šlajfne, od sad nadalje, naći ćete prikladni link koji će vas povezati sa mojim profilom tamo. Profil ću koristiti da objavljujem sve postove na Suštini pasijansa čim se pojave.

Za sve je kriv moj stari kolega i prijatelj, jedan od najboljih saradnika koje sam u životu imao – Stevan Majstorović, dasa koji je izašao iz Mečke od 2000 kubika i ušao u legendu veb razvoja na ovim prostorima, frajer koji zna šta se poručuje Bogu u onako rano jutro i specijalista za uveravanje drugih da urade pravu stvar, koliko god oni to ne voleli. I tako, jednog subotnjeg ranog popodneva, moj se drug Steva obruši na mene, uhvati me za uvo, onako vaspitački, i izvede me na Ćijukalicu na pravdi onog istog što mu ga otpisaše u onako rano jutro. Šta ću, na Stevu ne mogu da se naljutim pa ne znam šta da mi uradi, rešim da ga poslušam.

Eh… Sve sam predvideo kad sam pokrenuo Suštinu pasijansa. Sve osim kačenja sve više i više vagona na začelje… A kad vagoni vuku lokomotivu, plaču i vagoni i lokomotiva….

I tako… Eto. Dobro dođili na Ćijukalicu. Moj user je, gle čuda, @drgrba. A ako hoćete da pripomognete ćijukanju informacija istim putem, zamoliću da koristite zaperak raskalašne dužine: #sustinapasijansa, hvala unapred. Jeste, 17 znakova, mada su to ovisnici o Ćijukalici već i sami prebrojali pre prelaska na ovu rečenicu.

________
° A, ne. Od mene nećete čuti puno ime tog servisa. Zato. Ako mi se omakne, iskoristite priliku da me zajebavate onom klasičnom tehnikom novinara B92: “A ti si rekao, a ti si rekao, rek’o si, jesi, u-ta-ta, rek’o!…”

Dobrodošlica prvom gostujućem autoru!

Dobro došao, bro! Dugo sam očekivao ovaj dan. Drago mi je da su se kockice najzad sastavile kako valja!

Od danas, 28. oktobra 2011. godine u podne, Suština pasijansa više neće biti poligon za pisanije samo jednog autora, nego više njih. Prvi koji mi je pružio ruku na poziv da piše na Suštini pasijansa izlazi pred vas danas, tačno u podne. Ne krijem: simbolika zenita je bitna kao obeležje ovog događaja. To je važan, možda čak i prelomni trenutak za ovo ludo mesto, jer tek sad mogu da kažem da je počelo da raste kako treba.

Igor Rill, novi stalno gostujući autor na Suštini pasijansa. Fotografija potiče iz arhive jednog što se ućutao, a vrlo dobro zna da je sledeći.Dakle, dragi moji, pred vama je najhrabriji i najagilniji od svih pozvanih: Igor Rill. Čovek od akcije, istoričar umetnosti po obrazovanju, erudita po svojstvu, eklektik u duši, vlasnik autentičnog osmeha na slici koju vidite, moj prijatelj. To što je on glavni urednik National Geographica za Srbiju jeste bio motiv da stupimo u prvi kontakt, ali svakako nije razlog što smo se sprijateljili. Igor gaji interesovanja koja su toliko bliska mojima da je on prvi među malobrojnima provalio suštinu pasijansa. Mnogo toga ima sličnog među nama; a opet, on drugačije nego ja gleda na svet oko sebe. Stoga bih bio lud da propustim njegovu dobru volju da zabeleži svoja razmišljanja u obliku dnevničkog pisanja na Suštini pasijansa.

Dakle, zakazujem Igorov prvi post za tačno u podne. U svojoj prvoj priči, podeliće sa nama jednu fantastičnu a istinitu priču o tome kako snovi, oni veliki i pravi, mogu da se ostvare.

Imam razloga da verujem da će Igor ostati sa nama koliko god mu se ovo društvo bude dopalo, a nadam se da će to biti dugo. Za teme se svakako ne brinem; znam da ih u glavi i oko sebe ima mnogo više nego što ima vremena na raspolaganju.

Dobro došao, Igore! Nec Hercules contra duos!

900

Uh, boktemazo… Toliko sam se zaleteo sa ovim prilozima večeras, umalo da ne primetim.

Ovo je prilog broj 900 na Suštini pasijansa. Još malo, pa punoletni...

Sad bismo mogli nešto i zapevati uz ovo… Da je bar neko piće, nego čaj od mente… Phui.

Nema veze… Tri, četr:

(Oću ja taki šešir!…)

Novo zaglavlje (i još ponešto)

Turio sam novo zaglavlje, već ste primetili. Kao i prošli put, opet su to izrezi iz mojih fotografija. Nadam se da vam je ovaj sezonski izbor po volji.

A onako usput, još dve objave.

Novi maleni album na mom G+ profilu

Prvo, napravio sam skraćeni izbor fotki sa prekjučerašnje sesije i postavio ih na svoj Google+ profil, u posebnu galeriju.

A drugo je nešto na duže staze. Načeo sam temu koju ću povremeno ažurirati: nudim vam kolekciju slika za pozadinu ikonostasa (AKA desktopa AKA radne površine vašeg računara). Slike su javno dostupne u posebnom folderu u mom profilu na portalu Minus. Slobodni ste da koristite te fotke gde god želite i kako god nađete za shodno dok god ih držite u celosti, takve kakve su. Nisam se nešto pretrgao, tek sam krenuo (osim jedne starije fotke). Priznajem da sam bio lenj da kačim različite proporcije, nego sam išao sistemom “bog je prvo sebi bradu stvorio”, pa postoje samo slike u formatu 1680×1050.

Kako budem naletao na fotke prikladne za wallpaper, tako ću ih kačiti, pa zavirite ponekad u taj folder na Minusu. Ažurirane sadržaje ću objavljivati na svojim profilima na Google+ i fejZbuku.