Čarobnica

Danas imamo dupli program u prilogu. Razlog je više nego valjan.

Više puta mi se desilo da sam ispušio za dobre koncerte. Neki su bili udaljeni samo nekoliko stotina metara od mene, ali zbog posla nisam mogao da odem. To su samo neke od čari pogrešno odabrane profesije. wlEmoticon-hotsmile.png Moram da pomenem i blamažu na koncertu Jethro Tulla kada sam, verovatno jedini u sali, završio ispred pozornice u odelu, i to sa sve kravatom. Nije bio važan imidž, bitno je da sam ih gledao ponovo posle trideset godina. Winking smile

Nego… Već znate da se palim na egzotične lepotice. A ako još dobro pevaju, nema mi pomoći!

Krajem 2008, godine do mene je stigao album Lile Downs po imenu Shake Away (2008). Kako je otvorila usta i počela da peva, tako sam zanemeo. Nešto slično nisam čuo još od Shake Awayvremena Yme Sumac. Ako je Yma imala raspon glasa od četiri oktave, Lila je samo za neki ton slabija. A dodatno uzbuđenje izazivala je Lilina godina proizvodnje – ti modeli spadaju u moje omiljene jer su pouzdani i dobro se voze… Send a kiss

Za koncert u Beogradu saznao sam sasvim slučajno, dva dana pre održavanja. Po svom dobrom običaju, domaći promoteri su zakazali. A to je već bila prilika da proverim da li su producenti na albumu koristili studijske zvrčke kako bi joj glas zvučao vanzemaljski.

Nastavite sa čitanjem… “Čarobnica”

Da malo provetrimo…

I am not frightened of dying. Any time will do…

Ne, pobogu, nema ovde nikog sa suicidalnim razmišljanjima (osim ponekad, kad Šef podvikne zahtevajući da se požuri sa nekim pisanjem, ali to je tek onako, figurativno). Ideja je u tome da od života možemo, smemo i umemo da zatražimo i malo više. To podrazumeva nameru da pohađamo i neka druga mesta, nimalo virtuelna, već sasvim konkretna. Poželeli smo da usput skinemo sa sebe teret obaveze, jer obaveza je teška čak i kad se odnosi na nešto što volimo da radimo.

Elem, pauza: počev od ovog časa, pa tamo negde do iza pravoslavnog Božića, Suština pasijansa ulazi u režim pauze, a Sedam samuraja Skoja će se pojavljivati ovde možda, bez osobitog plana, što bi rekli – tek ako imamo šta da kažemo.

Srećna vam Nova, sve najbolje, dobar dan, laku noć, kako ste, dobro došli, živeli, odmah se vraćam, sredina napred, ft1p, gledaj šta ćeš, ko poklopa popu bob, na vr’ brda vrba mrda, ćao, sajonara, doviđenja i hvala na pažnji.

5000

5000 priloga na Suštini pasijansa

(ima i veće)

Pet hiljada priloga smo već sa vama.

1111

Danas je tačno 1111 dana od početka rada Suštine pasijansa… Smile

1111 dana sa vama...

Postižemo nekako… Winking smile

A sad malo letnje

Pomerite časovnike za jedan sat unapred, ako već niste.

Ajmo: kazaljke jedan sat napred!

Treto dne obeležavanija roždestva tvojego

Ala vreme leti!… Ala vreme zimi!… Proleće je, nekako, najlepše jer imamo utisak da lakše dišemo. Može biti, nije to samo utisak. Rođendan nam je.

Ako ideja ima više nego vremena da se saopšte, to je motor za dug život. E, sad se tu postavlja pitanje kompasa, ali to je tema za sitničave.Pre tačno tri godine, to jest 1096 dana, da ne kažem 26.304 sata iliti 1.578.240 minuta, Suština pasijansa je ugledala svetlost dana. U internetskim razmerama, to je već cela generacija. I za to vreme, desilo se mnogo toga. Ako smo već na brojevima, to je nešto preko 4.300 priloga i preko 4.600 komentara koje ste čitali tokom štogod stotina hiljada poseta. Bili smo uz vas novim prilozima svaki dan osim tri nedelje u avgustu 2013, kada smo morali da smirimo loptu da ne bismo ostali u sinkopi koja je, mukom redovnog života, predugo trajala.

Tokom te tri godine, ekipa Suštine pasijansa je narasla sa jednog ludaka na Sedam samuraja Skoja i jednog lajavog krelca, čak je i Glugenije Svemogući vodio glavnu reč a da nije hteo da se potpisuje, tražili smo i nalazili načine da vam nešto kažemo ili prećutimo, tražili smo i nalazili načine da vi nama nešto kažete ili prećutite, a uvek smo dosledno ostavljali stvari nedorečenim baš onoliko koliko je vlasno da vi sami budete koautor svakog priloga.

To nije malo.

Nastavite sa čitanjem… “Treto dne obeležavanija roždestva tvojego”

Ne umem da objasnim

Koliko puta dnevno kažete “Ne mogu to da objasnim”, “Ne umem da objasnim”? Bez brige, što pre priznate sebi da nešto ne znate, ili ne umete, već ste bliži rešenju i novom saznanju. Ovo “numemdobjasnim” je i naslov jedne moćne ljubavne rok pesme iz pera i žica Pita Tauzenda (Pete Towshend) kada je imao nepunih 19 godina.

I_Can't_Explain “I Can’t Explain” je pesma koju je snimio engleski sastav The Who i objavio kao prvi singl benda pod tim imenom (grupa se pre toga zvala The High Numbers); prvo na američkom tržištu, decembra 1964. godine, potom i na britanskom u januaru 1965. godine.  Pesma je odavno nadživela sumnje i polemike u vezi sa uticajima grupe The Kinks na Pita Tauzenda i redovno se izvodi na koncertima, neretko kao prva numera. Osim toga, uticala je i na druge muzičare, pa da čujemo i vidimo…

Idemo redom, na ovom snimku Rodžer Daltri još uvek ima bubuljice, ali obratite pažnju na rano preminulog bubnjara Kita Muna.

Nastavite sa čitanjem… “Ne umem da objasnim”