Može li umetnost da promeni svet?

Političari su zakazali i zato mali ljudi čine veličanstvene stvari u pokušaju da svet učine boljim mestom. Ovaj ludi Francuz je dao svoj doprinos u takvom nastojanju. Pogledajte ovu prezentaciju sa ovogodišnje TED konferencije, vredna je svake utrošene sekunde. Odavno nisam doživeo jaču intelektualnu provokaciju od ove.

JR je tzv. ulični umetnik koji je donedavno bio potpuno anoniman. On je ekscentrik koji koristi umetnički iskaz kao najdirektniju provokaciju na mestima na koja većina nas ne bi smela ni da kroči.

Nakon što je odabran da primi nagradu za 2011.godinu na TED konferenciji, JR je uputio novu provokaciju – i to celom svetu. Nema potrebe da objašnjavam previše: pogledajte ovu inspirativnu prezentaciju i saznajte o čemu je reč.

Više informacija možete saznati i na portalu globalnog projekta Inside Out. Više iz perspektive konferencije TED saznajte ovde.

(Via)

Rain Town

Ostajem u šoku nakon gledanja ovog animiranog filma. Prvi put gledam nešto što može da stane rame uz rame sa poezijom animiranog filma “Ježić u magli“.

Prekinite to što radite, nađite način da ostanete neprekinuti deset minuta, pa pokrenite ovo u režimu punog ekrana.

Nisam u stanju da pružim svoj komentar, pa ću se poslužiti komentarom prijatelja na čijem FB profilu sam ovo i video prvi put. Komentar je pisan na engleskom, a ja ću biti dovoljno drzak da ga prevedem u neobaveznom tonu. Imenjače, nadam se da je to u redu.

Živimo u čudnim vremenima. Umesto da žeženim zlatom platimo da bismo pogledali ovaj film, možemo da ga gledamo ne plativši žutu banku za to. Kako je to moguće? Lepota ovih razmera ne raste na drvetu.

Možda je moguće zato što lepotu ovih razmera nije moguće izmeriti na kantaru.

(Tnx Toda via FB)

Dvanaesti dan (?)

Kanim se već duže vreme da napišem reč o ovoj knjizi. Hvatam sebe kako ne želim to da učinim, a onda shvatam i zašto.

Izdanje izdavačke kuće "Alnari"Počelo je tako što sam jednog dana pre otprilike mesec dana  negde pronašao preporuku za čitanje knjige “Dvanaesti dan” Vilijama Gledstona. “Sve što ne znam ja, zna Gugao”, reče mali Perica: već minut kasnije sam čitao priloženi odlomak na sajtu. Imajući pozitivna iskustva sa izdavačem, kliknuo sam na korpu, kupio knjigu i nastavio svoj dan.

“Alnari” je, izvesno, agilan izdavač. Knjigu sam naručio online u petak uveče. Kurir je bio pred kućom u ponedeljak u podne. Uzeo sam je u ruke u pet popodne. Uz nekoliko prekida, računajući i jednu dremku u nevreme, knjigu sam pročitao do četiri ujutru.

E, pa baš i nisam morao.

Nastavite sa čitanjem… “Dvanaesti dan (?)”

Iznenadna inspekcija

Kad je bal, nek’ je bal: danas pravim het-trik priloga koji imaju veze sa mojim omiljenim časopisom.

Ako ste skloni fejsbučenju, lajkovanju, edovanju i koje sve ono glagolske imenice još pristoje tamo, onda biste mogli da se pridružite ovoj stranici.

Uto je još juče krenula prepiska sa Igorom Rillom, kad mi je zatrebala mala konsultacija; a danas bujica poruka u oba smera. Igor i ja smo znanci još od onog mog prvog pisanja o časopisu, a ljudi sličnog pogleda na svet lako postaju drugari. On mi je i skrenuo pažnju na ovaj youtube klip:

 

i to sve sa napomenom: obrati pažnju na 5:18… tu se slikaju svi NG gloduri Smile

(tnx Igor; Via)

O obrazovanju

Citat dana ima veze sa glavnim današnjim prilogom.

Ukoliko neko misli da je obrazovanje skupo, neka pokuša sa neobrazovanjem. Mada, siguran sam da nas je neobrazovanje skupo koštalo.

Igor Rill, glavni urednik časopisa National Geographic Srbija
u zaključnoj reči izdanja iz novembra 2007,
u povodu prvog rođendana srpskog izdanja časopisa

Prelistavam novi National Geographic

Ovo sam jednom već radio: bio je prvi rođendan mog omiljenog časopisa, jedinog domaćeg na koji sam redovno pretplaćen. Tada sam rekao da nikad više to neću raditi. Ipak moram: drugi prepričavaju dnevnu štampu, a ja biram da podržavam one koji inspirišu čovečanstvo da se brine o planeti. Svako po svom ukusu i savesti.

National Geographic Srbija, april 2011.Ama, kad sam već pomenuo savest, da pomenem i svoja duga iskustva sa poštarima… Progoni me čvrst utisak da moj poštar ima nekakav problem sa pošiljkama u zlatnom najlonu. Sistematski oštećuje sve primerke svih časopisa koji mi dolaze na kućnu adresu. National Geographic uspešno presavije popreko (na stranu što uopšte ne mora da ga presavija), a onda ga zabije u procep kapije i pritom ga pocepa i prelomi ris. Zbog toga sam prestao da se pretplaćujem na dva časopisa koji stignu celi od Londona do Kikinde, a onda ih kreten ošteti pred mojom kapijom. Pa sad ti objasni volusini da si platio ne baš simboličnih 300 € za dva puta dvanaest izdanja i da očekuješ da ne budu cepani od strane onih koji su zaduženi da ih isporuče u valjanom stanju.

Kako da objasnim mamlazu da je National Geographic časopis koji se čuva celog života? Ne vredi da objašnjavam poštaru išta, a ne smem da mu učinim nažao jer bi on onda pozvao policiju, pa bih ja imao belaja jer bih zastupao nešto što ni prosečan policajac ne razume. Probao sam sa kontrolorima u pošti; više uspeha bih imao da sam se žalio drvetu oraha u svom dvorištu. Sledećeg meseca ću pokušati reverznom psihologijom: ostaviću poruku sa molbom na kapiji, pa kako bude. Izvestiću o ishodu.

Kao i obično, postoji jedan način da se smirim nakon što vidim šta je poštar uradio mom primerku časopisa: prelistaću ga. Od sad, nadalje i ubuduće, činiću to sa svakim brojem.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam novi National Geographic”

Deset godina Etne

Sto treći broj online časopisa “Etna” je obeležio deset godina ovog sjajnog stecišta domaće satire. Ponizan pred tim uspehom, a presrećan što sam bar u jednom delu rasta bio deo te priče, upućujem čestitke!

Deset godina časopisa "Etna" - ČESTITAMO!

Časopis “Etna” je dogurao do ozbiljnog jubileja: malo posle stotog broja, navršilo se i deset godina kontinuiteta ključnog izvorišta srpske satirične scene.

Istina je da naša vlada
vodi kratkovidu politiku,
ali zato ona ima
dalekosežne posledice.
Zoran T. Popović

Nastavite sa čitanjem… “Deset godina Etne”