Novi Evropljani

On a crowded beach washed by the sun, he puts his headphones on.
His modern world revolves around the synthesizer’s song…

U drugoj polovini sedamdesetih naglo je poraslo interesovanje britanskih muzičara i štampe za krautrock. Nemačke grupe/autori su uspeli da izvezu na Ostrvo svoje viđenje muzike koje je bilo ukorenjeno u evropskoj tradiciji sa tipično germanskim začinima: motoričnim, mehaničkim ritmom, upotrebom elektronike i sintisajzera, minimalizmom modernih kompozitora XX veka i velikom slobodom izražavanja koja nije imala granice.

John Foxx i njegova grupa Ultravox! su bezuspešno pokušavali da pronađu svoje mesto na muzičkoj sceni svirajući nekakvu mešavinu punka, new wavea i glam rocka, dakako začinjenom elektronikom. Onaj uzvičnik na kraju imena grupe najverovatnije je bio asocijacija na grupu Neu!, jednu od najinteresantnijih koja je u to vreme dolazila iz Nemačke, a koju su činili bivši članovi mnogo poznatijeg Kraftwerka.

Nisu se nešto proslavili.

Nastavite sa čitanjem… “Novi Evropljani”

Једна од пре: технички промашај

Дакле, џаба техника и искуство, кад резултат буде нешто десето, а не оно што сам замислио. Укратко, прво фотка па онда објашњење.

Шта сад. фотка на којој је пола оштро, пола неоштро? Да, али то је отприлике и једино што је успело. Све остало је такође успело, ама не ваља.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: технички промашај”

Једна од пре: гурач

Прекјуче смо се затекли у граду, у шетњи са унукама. Наравно да сам понео фоткалицу и нашкљоцао педесетак комада, и наравно да сам сликао пре свега њих. Других намера нисам ни имао, бар што се фотографије тиче. Кафа код Цветановића (добро де, запамтио сам како се сад зове, ал’ није битно) је само комплетирала угођај. Међутим, намести се и понека сцена. Био неки квазифолклорни путујући циркус, такмичење у кувању ајвара и превртању палачинки, више учесника него публике, нисам се ни примицао да снимим шта се као догађа.

Него, у повратку, поглед с моста.

Ово ми није најбољи снимак одавде, мада сваке године шкљоцнем бар седам. Није ни најбољи снимак на мом диску – јер, једна од ћерки (ћерака?) је имала среће да је она имала фоткалицу у руци кад су облаци били најлуђи, док сам ја гурао колица са унуком – тј нису била колица са унуком, него смо он и ја гурали колица, дакле џаба канон на рамену кад морам да пазим да се не саплете.

А одавде је и иначе тешко оманути, пејзаж ће учинити своје, па не знам под којим светлом и каквом шклопоцијом се шкљоца. Овог пута, велим, сцена, догађај.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: гурач”

Ponovo na čaju sa Yusufom

Ako ste do sada voleli jedan od najboljih albuma sa početka sedamdesetih, volećete i njegovu reinkarnaciju koja je modernizovana primereno vremenu.

Početkom sedamdesetih moja glad za muzikom, koja je još uvek bila u nekoj vrsti poluilegale, prilično je porasla. Došlo je vreme da se pređe sa singlica, koje su kako-tako redovno objavljivane u SFRJ, na velike ploče. Nevolja je bila u tome što albumi nisu bili u prodaji, licencirano je bilo tek par njih, pa je jedini način da se nabave bila veza sa nekim kome rođaci rade u inostranstvu. A i kada je ta veza uspešno uspostavljena, strepelo se šta će sa spiska dospeti do tebe. Gasterbajteri su obično samo leti dolazili na odmor, a dešavalo se i da zaborave da ponesu ploče sa sobom.

Imali su mnogo važnijih stvari na umu pri pakovanju za put koji ih je čekao.

Nastavite sa čitanjem… “Ponovo na čaju sa Yusufom”

Мука с речима: цртица

Беше давно једна радња, на крају главне улице, радња са фирмом “кројач – кројачица”. Што је било сасвим јасно, двоје их је и радња је заједничка. Цртица јасно ставља до знања.

Била је у Новом Саду радња са две делатности, па је писало “фотокопирање и израда кључева”, или је можда уместо слова и био прелаз у нови ред. Наравно, мој тадашњи станодавац ми је само позајмио кључеве од улаза и стана, да их фотокопирам о свом трошку.

Међутим… постоји негде у правопису правило о писању скраћеница у падежима, које се изгледа мењало више пута, што наравно нико није запамтио како треба. И онда имамо свашта.

Старији самураји знају тачно на кога сам помислио кад сам ово видео, на нашег другара Д. Р. из претходних живота. Нисмо имали довољно пасуља да га опасуљимо, он је свашта писао са том цртицом.

Nastavite sa čitanjem… “Мука с речима: цртица”

Једна мука с речима, од пре: шпедиција

Не знам тачно који је корен речи. Имамо одатле експедицију, што му дође посланство у неистражене пределе. Имамо експедовати, тј одаслати. Вероватно и педала потиче одатле, тј све то има везе са ортопедијом, илити правоступом :).

Проблем почиње код шпедитера. Шпедиција је грана привреде (енгр. индустрија) која се бави организовањем превоза и зајебавањем са царином. Ако раде још нешто треће, нисам обавештен. Шпедитер би онда био неко, човек или фирма, ко се бави шпедицијом. Међутим.

Реч шпедитер је у мом крају увек означавала запрежна кола са гумама, а можда и гибњевима. И кочијаша, ако се бавио превозом. Кад се радило нешто на кући, ишло би се код неког Марција шпедитера, и уговарало шта и кад да донесе, и колико ће то да кошта. Што вам данас сређује мајстор сам, има своју дрвару и своје људе на шљункари, све то стиже само од себе, само плати и не мисли.

Nastavite sa čitanjem… “Једна мука с речима, од пре: шпедиција”

Kokice za duplu bioskopsku predstavu

Preturanje po tavanu ponovo je rezultiralo skidanjem prašine sa odlične, zaboravljene singlice. I pričom o nekom drugom, jednostavnijem vremenu u kome se nije živelo vozeći se pod punim gasom.

Otprilike u vreme kada sam se rodio, mladi da našem omiljenom Ostrvu su se palili na skiffle. Ova vrsta muzike nije bila nikakva novotarija – još dvadesetih su je izvodili američki crnci, a karakteristična je po tome da su koristili sklepane instrumente. U vreme velike recesije tih godina, koja će biti samo uvod u krah američke berze i Veliku depresiju koja će se desiti nekoliko godina kasnije, posla i novca je slabo bilo, a gladnih usta mnogo. Naročito među obojenom populacijom, koja je u trenucima predaha od napornog dana pevala prateći se na svemu što joj se našlo pri ruci, a što je moglo da proizvede nekakav zvuk.

Ko je tada uopšte mogao da razmišlja o pravim instrumentima…

Nastavite sa čitanjem… “Kokice za duplu bioskopsku predstavu”

Poštovanje iz navike

Ako su ti vera i životni principi takvi da na formiranje tuđeg mišljenja utičeš širenjem lažnih i polu-informacija, onda ti i nisu neka vera i principi. Kako god da ih ti nazivaš.

Nema mnogo viber-grupa u kojima sam član (obavezno dve roditeljske – jedna u kojoj je i razredni starešina i jedna u kojoj nije (da možemo da ogovaramo školu)). Ima tome neki dan gde je u jednoj od tih viber-grupa koje (ne)redovno pratim pristigla tako neka glupost o ravnoj Zemlji, virusima koji nastaju od 5G-zračenja, anti-vaksinaškim aktivnostima i slično. Čak i da su viber-objave u toj grupi samo na takve teme (a nisu) ne bih napustio grupu; držala bi me znatiželja koliko tu ima mašte, a koliko samo tupave, besmislene reprodukcije. U takvim sam slučajevima često samo pasivni posmatrač, ali je pre neki dan neko objavio anti-vakcinaški baner u kojem se poredi spisak država sa obaveznom vakcinacijom i spisak država u kojima su bili koncentracioni logori. Naravno, tekst se završava uz opšte poznatu rečenicu “pametnom dovoljno”.

Valjda znamo da nije baš pametan onaj koji ta dva poredi, ali efekat u grupi je postignut – složili su se odmah i ostali anti-vakcinaško nastrojeni. A “pametnom kojem bi to bilo dovoljno” bi pre palo na pamet da uporedi koliki su procenti obuhvata vakcinisanih u onim zemljama/oblastima gde vakcinacija (ni)je obavezna, jer na primer Norvežane ne treba “zakonom učiti” koliki je značaj vakcinacije.

viber-porukaKad sam, a morao sam, argumentovano reagovao na pomenutu glupu objavu, njen autor(?) je počeo da se pravda da je tu informaciju pokupio sa Fejzbuka. Misli da ga to valjda opravdava, pa ga je iznenadilo što sam ga pitao da li baš svaku glupost i zlonamernu objavu koju vidi na Internetu mora da širi okolo bez imalo uključenog mozga (ako zna gde se to uključuje). Tad je krenulo pozivanje na veru i životne principe.

Nastavite sa čitanjem… “Poštovanje iz navike”