Годишњи од неколико дана, 4.4

Ето још једне приче коју нема ко да исприча, а можда је већ и испричана

Трећег дана опет устанемо сумануто рано, и око осам и нешто кренемо у још једну шетњу, док још није врућина. Поучени јучерашњим искуством, кренемо улицама. Ту има мање узбрдо-низбрдо, а и некакав благ ветрић ћарлија, неће бити врућина.

Као што сам ономад приметио гледе Врњачке, зида се, није да се не зида, али с мером и укусом и да се стилски некако уклапа, и не руши се центар него се насеље шири. А има места. Чак ни оно што је одавно изидано није баш попуњено. А и зидари нису као некад, не направе свињац на двапут већој површини него што користе, него су постали нешто уредни. Крајња су времена дошла.

На тротоару испред овог нема чак ни шљунка. Ма, апотека. Оне две зграде са по десетак апартмана и студиоа или, како веле на огласним таблама, студиа (кам’ га ј, ј вам га), нису изузетак, таквих има на све стране. Испричао нам неко да је прошлог лета све то било попуњено, није било места нигде, јер је добар део оних који су хтели на море а због заразе нису могли, дошао овамо.

Nastavite sa čitanjem… “Годишњи од неколико дана, 4.4”

Belina pamučne tvrđave

Jeste li ikada doživeli da ne možete da fotografišete šta želite jer imate previše svetla?

Svašta čovek doživi kad želi da fotografiše kao turista. A ne tako davno, beše vreme kada je oprema koja obezbeđuje čestito digitalno fotografisanje u svako doba dana i noći bila preskupa za nas, smrtnike. U kombinaciji sa agilnim turističkim vodičem koji ima svoj plan koji mora da bude ispunjen (uprkos klijentima koji su predmet tog plana), fotografisanje na letovanju se često svodi na masovnu proizvodnju digitalnog smeća.

Trava iz kamena; sedimentacija na Pamukalama je očigledno veoma brza. [KLIKNI ZA VEĆU SLIKU]

Pamukale, Turska, jul 2005.

Naročit problem u letnjim mesecima je u tome što moraš da slikaš u periodu visokog sunca, što dovodi do prejakih kontrasta i preoštrih senki, a to dovodi do gubitkafunkcionalnedinamike na slici. Ali da ću imati previše svetla, toliko da fotoaparat ne može da izađe na kraj sa tim, do tog dana nisam imao predstavu da je moguće da se desi.

Nastavite sa čitanjem… “Belina pamučne tvrđave”

Šta je arhitekta hteo da kaže

Izgleda da je ponekad važnije da bude šokantno nego da je lepo u tradicionalnom smislu.

I zgrade mogu da budu himere.

Čudna zgrada na Trgu revolucije u Bukureštu [KLIKNI ZA VEĆU SLIKU]

Bukurešt, Rumunija, maj 2006.

Nije da nije, volim da vidim neku blesavu pojavu kad putujem, nema veze ako je van konteksta putovanja…

Nastavite sa čitanjem… “Šta je arhitekta hteo da kaže”

Čokolada sa čilijem

“Za mene veliku porciju sladoleda: stavite čokoladu, vanilu, crnu čokoladu, lešnik, čokoladu, karamel, čokoladu, belu čokoladu, čokoladu i čokoladu sa čilijem. I molim vas da ne ponavljate ukuse.”

To da Italijani obožavaju sladoled nije nikakva tajna. Za mene je bila tajna kako im uspeva da naprave takvu granulaciju ukusa.

Ako ste neodlučan ljubitelj sladoleda, neće vam biti lako u Italiji. [KLIKNI ZA VEĆU SLIKU]

Rim, Italija, decembar 2010.

Aksioma o Italijanima: Svako vreme je dobro vreme za sladoled. Nisam imao ni najmanje problema da se identifikujem sa tim saznanjem, bez obzira na to što je bila zima – naprotiv.

Nastavite sa čitanjem… “Čokolada sa čilijem”

Iz zvuka u tišinu

U sredu je održan koncert koji će se možda pokazati kao poslednji u 52 godine postojanja koncepta pod nazivom King Crimson.

Ako ćemo po iskustvu, nećemo biti isključivi: jedna od važnih biografskih odrednica mentalnog čeda Roberta Frippa je “nikad ne reci nikad više”. Sva je istina i to da nema nikakvog nedvosmislenog saopštenja o prestanku rada, ali… Parametri su takvi kakvi su, optimizam je uvek najbolje upakovati u realne okolnosti.

Hajde da malo popričamo o tome. No, da bismo razumeli kako funkcioniše koncept pod nazivom King Crimson, moramo da skiciramo veliku sliku.

Nastavite sa čitanjem… “Iz zvuka u tišinu”

Годишњи од неколико дана, 4.3

висинска разлика међу тим степеницама уме да буде поприлична… много је то за нас равничаре

Тип за којим смо кренули нас је запазио још у парку, мислио да госпоја ради јогу. Јер седи по турски, подвије ноге. А, то, навика из детињства, под је увек био хладан. Чаврља нешто о својој историји болести, нешто су му оперисали глежањ па му се сад чини да боље да нису… али граби стазом, једва га стижемо.

Након стотинак метара излазимо на Моравицу (код Алексинца, мора допунско име јер тих Моравица има неколико). Он одлази уз реку, ваљда баш ка Соко Граду, он је дугопругаш, а нас упућује низводно, ка Пећини. За коју смо чули, али немамо појма шта да очекујемо. Наилазимо на неку рупу у обали, где стварно увире вода, а и видимо парице бачене као у фонтану. Ал’ то није веће од метрар-два све скупа, па реко ако вам је ово Пећина, алал вам велико П. Терамо даље и… ма чекај, одлично место за један аутокрп.

Опет та природа без геометрије, где се једино по сенкама може погодити да ово хвата око 180 степени у ширину. Газимо даље, стаза није неки проблем, с тим што на једном месту морамо да пређемо на леву обалу, са наше стране постаје сувише стрмо и нема више места за стазу. Након још једне кривине укаже нам се кафана.

Nastavite sa čitanjem… “Годишњи од неколико дана, 4.3”

Veoma pogrešan način za završetak plovidbe

Da me nije sramota od žrtava, naslov ovog teksta bi glasio “Plovio sam ukletim brodom”.

Ko je mogao da zna? Moja crna slutnja je bila zasnovana samo na ličnoj nelagodi.

digitalnosecanje_006_ilinden

Ohrid, BJR Makedonija (danas Severna Makedonija), jul 2009.

“Koji brodić kreće prvi do Svetog Nauma?”

Nastavite sa čitanjem… “Veoma pogrešan način za završetak plovidbe”

Kraj romanse

In memoriam: Kóbor János (1943-2021)

Vest da je otišao Janoš Kobor zatekla me je u kasno u ponedeljak, 6. decembra.

O grupi Omega i svojoj privrženosti njenoj muzici i scenskom radu već sam pisao ovde i ovde, pa ako želite, skoknite tamo da biste čuli i saznali više.

No, svakako danas nisam ni mislio da govorim o muzici. Danas sam ljut.

Nastavite sa čitanjem… “Kraj romanse”