Veliki obračun na montažnom stolu

Možda je preseljenje holivudskih scena u kolaže nezavisne produkcije poslednja dobra ideja koja opravdava postojanje te produkcije. Ma, jeste sigurno. Odavno sam čvrsto verovao da Holivud u sebi ipak krije još jedan argument valjanosti. I, evo ga… Zapravo, postmoderne metode su uvek rešenje kada kreativnost zapne ili se pretvori u svoju negaciju, kao što se u Holivudu odavno desilo. A pride je i isplativo. Ako ne verujete, pitajte Gorana Bregovića. Ali nećemo sad o njemu: postoji u postmodernizmu zanimljiviji pristup od lopovskog, a posledice humanije od finansijskih.

Dakle, obratite pažnju na ovaj video. Traje oko devet minuta i zavređuje da na njega usmerite svoju pažnju.

Nastavite sa čitanjem… “Veliki obračun na montažnom stolu”

Kako je to nekada bilo

Adobe Photoshop je računarski program koji predstavlja sinonim za obradu fotografija (mada njegova namena ide i šire od toga). Matična kompanija je u februaru obeležila 25 godina od objavljivanja prve verzije programa. U sklopu raznih dešavanja tim povodom, neko se setio da okupi neke danas poznate Photoshop gurue, da im ponudi da isprobaju prvu verziju programa i da snimi reakciju.

Što bi ono rekli neki ugledni i pažnje vredni mediji: nećete verovati šta se tada desilo!!!!!!!

[Nadajmo se da je sedam uskličnika dovoljno.]

Nastavite sa čitanjem… “Kako je to nekada bilo”

Crtanje raketom po Aurori Borealis

Verovali ili ne, može i to.

Uključite preko celog ekrana HD sliku (ili čak 4K ako imate prikladno sokoćalo za prikaz takve slike) i zavalite se. Ah, da: možda ne bi bilo loše da utišate zvučnu zavesu ovog snimka i, eventualno, pustite neku meditativnu muziku koja je vama po volji… (Gde li samo nalaze tu, hm, muziku, da nam je samo znati…)

Pazi sad: Surprised smile

Nastavite sa čitanjem… “Crtanje raketom po Aurori Borealis”

Da malo provetrimo…

I am not frightened of dying. Any time will do…

Ne, pobogu, nema ovde nikog sa suicidalnim razmišljanjima (osim ponekad, kad Šef podvikne zahtevajući da se požuri sa nekim pisanjem, ali to je tek onako, figurativno). Ideja je u tome da od života možemo, smemo i umemo da zatražimo i malo više. To podrazumeva nameru da pohađamo i neka druga mesta, nimalo virtuelna, već sasvim konkretna. Poželeli smo da usput skinemo sa sebe teret obaveze, jer obaveza je teška čak i kad se odnosi na nešto što volimo da radimo.

Elem, pauza: počev od ovog časa, pa tamo negde do iza pravoslavnog Božića, Suština pasijansa ulazi u režim pauze, a Sedam samuraja Skoja će se pojavljivati ovde možda, bez osobitog plana, što bi rekli – tek ako imamo šta da kažemo.

Srećna vam Nova, sve najbolje, dobar dan, laku noć, kako ste, dobro došli, živeli, odmah se vraćam, sredina napred, ft1p, gledaj šta ćeš, ko poklopa popu bob, na vr’ brda vrba mrda, ćao, sajonara, doviđenja i hvala na pažnji.

Zen zlatnih ruku

Vredne ruke, malo ideje, malo veštine, malo alata… I dok dlanom o dlan, nastane delo sa dušom. Pazi sad.

Govorili bismo o predmetu koji je pred vama stvoren, ali vi već znate šta je to. Podsetilo vas je, verovatno, na onaj predmet što na tim šuškavim listovima ima i nekakve znakove, što bi kod nekih možda izazvalo podozrenje. Ne treba se plašiti: knjiga je plemenita stvar, pa taman bila i bez slova.

Kako pogoditi nešto i promašiti sve ostalo

Svako će se složiti da nam je tehnologija učinila živote udobnijim, može biti da nam je i ponekad zanimljivije ako koristimo tehnologiju. No – šta je sa suštinom? Jesmo li bolji ljudi? Živimo li zdravije? Umemo li da razmišljamo bolje? Nalazimo li ikakvu novu suštinu ili smo previše zauzeti da bismo primetili pravi svet oko nas?

O tome govori ovaj film.

Nastavite sa čitanjem… “Kako pogoditi nešto i promašiti sve ostalo”