Fotografije godine u National Geographicu

Jedna od bliskih asocijacija na National Geographic je, naravno, i zapanjujuća selekcija fotografija – ne samo u časopisu, nego i na matičnom sajtu. Doduše, postoji jedan prilično ozbiljan problem sa sadržajem u grani sajta koja je posvećena fotografiji: kad uletite tamo, veoma je teško da obuzdate nagon da vidite sve. Sad, neću reći da je to nemoguće, ali savetujem da ipak ne pokušavate. Upozoreni ste.

Fotka je maznuta sa sajta National Geographica bez ičije dozvole. Pozivam se na mir u svetu, ozonsku rupu i šta ću u decembru. Autor ove fotografije je Felipe Carvalho.

Fotke dana… Pa špil. Fotke nedelje… Pa špil. Fotke meseca… Pa opet. I taman kad najzad pomislimo da bi trebalo tražiti milost, shvatimo da je kraj godine pred nama, i eto selekcije fotki godine. Zamislite kako to može da izgleda kad National Geographic bira fotku godine…

Rezultati izbora su objavljeni u ponedeljak, 19. decembra, pogledajte ovde.

Nastavite sa čitanjem… “Fotografije godine u National Geographicu”

Šta je zagonetni predmet na fotki dana

Dakle, prilikom objavljivanja prethodne fotke dana, dao sam vam zadatak da pogodite šta je ovo:

Kozji sira!

Priznajem, tvrd problem za onog ko nema iskustva. Hoću da kažem: ja bih pogodio, ali bih uspeo isključivo zato što imam iskustvo iz prve ruke.

Dakle, šta je to?

Nastavite sa čitanjem… “Šta je zagonetni predmet na fotki dana”

Najbolje slike iz 2011. godine u agenciji Reuters

I kao što rekoh onomad: kad kročimo u decembar, počinju razne top-liste. S obzirom na to da se tog manira ne možemo osloboditi, onda daj barem da nađemo nešto od čega ima nekakve koristi, da ne kažem – da naučimo nešto.

Reuters je ugledna novinska agencija: uvek na licu mesta i uvek spremni da prenesu detaljnu informaciju. Pre nekoliko dana, postavili su stranicu na kojoj se nalazi stotinu fotografija sa pratećim pričama. Predlažem vam da pogledate i pročitate to. Podsećam vas da, u ovom slučaju, fotografije i priče čine integralnu celinu.

Stotinu fotografija, stotinu priča iz belog sveta

Ova kolekcija me podseća da stvarnost nije lepa po definiciji. Nedostaje malo da bi slike bile drugačije. Ko zna, možda nam nedostaje baš ono što se jednom desilo pre mnogo  godina, u vreme kad informacije nisu tekle ukoliko nisu vredele nešto, kada je BBC izvestio kako nema vesti u danu koji ističe.

(via)

Najsugestivnije fotografije protekle godine

Kako kročimo u decembar, tak okrenu predstavljanja raznih izabranih sadržaja: te najbolje, te najjače, te najviše, te ovo naj, te ono naj. A godina još nije ni istekla…

Trik je u tome što je to stara urednička navika: sadržaj mora da se spremi 30-40 dana pre krajnjeg roka kako bi svi u procesu mogli da stignu da završe svoj deo posla. No, tehnologije su učinile da za ono za šta su nekad trebali sati, sad su potrebni minuti, pa toliko raniji rokovi gube smisao. Moć navike čini svoje: već su počeli da nas bombarduju takvim prikazima. Pa dobro, šta je, tu je.

Svet u 2011 - ništa sem nasilja. Kolaž je napravljen od fotki maznutih sa portala buzzfeed.com.

Jedan od prvih takvih prikaza sam jutros našao na portalu buzzfeed.com: tamo je pre tri dana osvanuo izbor od 45 najmoćnijih fotografija. Ajd’ sad, anglocentrični pogled na svet nije omanuo, ali pređite preko toga: ima i veoma vrednog materijala.

Međutim, obratite pažnju na temu koja dominira. Izeš takvu godinu. Srećom, i dalje ima revnosnih čuvara reda koji smiruju svirepe studente koji traže, zamislite, nekakva prava.

Časopis LIFE: 75 godina

Jedan od ključnih svetskih časopisa obeležava značajan jubilej. Zavirujemo u dve veoma posebne foto-galerije koje su upriličene tim povodom.

Dospeti na naslovnu strani časopisa LIFE bila je stvar prestiža. Ameri su tih godina bili opsednuti Titovim "ne" Staljinu.LIFE je časopis posebnog senzibiliteta. Kao jedno od ključnih glasila koje beleže rast modernog sveta, taj američki časopis je dostigao visoki ugled tekstom i fotografijom. Tekstovima neću da se bavim, jer je to tema podložna iskrivljenjima. Ali – fotografije… Znam samo za još jedan časopis koji održava kriterijum dokumentarne fotografije na tom nivou, pogodite koji… I moram da primetim: National Geographic i LIFE nisu konkurencija. To su dva komplementarna pogleda na svet; gledate li iz obe vizure, videćete više. Možda i bolje, to već ne mogu da ocenim.

Kako god, sajt časopisa LIFE je zanimljivo mesto na kome možete provesti mnogo vremena u pregledu sadržaja. Jedino da vas upozorim, kad mene već nije niko: turite neki alarm ili unapred smislite neki ubedljiv način da prekinete boravak tamo. Ako se zaboravite kao ja pre neko veče, provešćete na sajtu nekoliko sati, ne trepnuvši.

Ovih dana, LIFE obeležava 75 godina postojanja. Tim povodom, organizovani su razni sadržaji na sajtu, među kojima vam skrećem pažnju na (zasad) dve foto-galerije od kojih zastaje dah i koje golicaju maštu i više nego što podsećaju na prošlost.

Nastavite sa čitanjem… “Časopis LIFE: 75 godina”

In memoriam: Ivo Eterović (1935 – 2011)

Saznao sam tek dva dana kasnije.

eterovicphotoIvo Eterović, majstor fotografije, preminuo je u Beogradu u četvrtak, 24. novembra. Vest je objavljena tek u petak, 25. novembra, a do mene je stigla danas.

Baš da ne prepričavam ono što imate u svim vestima. Upamtiću ga kao jedno od prvih velikih imena fotografije u počivšoj Jugoslaviji; za njega sam znao pre nego što sam znao za Tomu Peterneka ili Vicana Vicanovića. I to nije bilo zato što je Eterović bio “lični fotograf” Tita i Jovanke, nego kroz maglu pamtim jedan intervju sa njim u foto-odeljku “Tehničkih novina” negde u vreme kad sam bio osnovac, beše to u drugoj polovini sedamdesetih… Ako to uzmem kao neko merilo, onda je Ivo Eterović bio prvi fotograf od koga sam ikada “kupio” neki trik. U tom razgovoru je objasnio da klasične fluorescentne svetiljke lažu svetlomer i da je potrebno otvoriti blendu za broj više, ponekad čak i za dva broja. To sam upamtio zauvek, pa i koristio; bio je u pravu.

Ivo Eterović (1935 - 2011)

Umetnik je ostavio za sobom dvadesetak monografija, od kojih je čak sedam o Beogradu. Rodom Splićanin, oduvek je isticao da obožava Beograd, u kome je živeo od 1959. godine do smrti. Video sam samo jednu od tih monografija, ali i nju površno i ne sećam se naslova; bila je starijeg datuma.

Slava majstoru.

Foto-konkurs National Geographica

Dolazi ono doba godine kad se prave rekapitulacije. Mnogi to zaključe u novembru kako bi urednici mogli da završe posao do kraja godine. Tako i ovo…

Ostalo je još nekoliko dana do zatvaranja takmičarskog foto-konkursa jednog od najprestižnijih časopisa na svetu. Imati fotografiju koju National Geographic prihvata, predmet je posebnog prestiža. A kakve fotografije se tu nalaze, teško je poverovati na prvi pogled: jasno je da je i vrhunskim profesionalcima veoma stalo do toga da se nađu u biranom društvu.

Zavirite u ovogodišnje radove. Besprekorna selekcija, kao i uvek...

Portal The Atlantic je, po starom običaju, napravio selekciju fotki sa ovogodišnjeg NG konkursa od koje će vam zastati dah. Mislim da nema potrebe da pričam mnogo. Tek, preporučujem da prebacite izbor na rezoluciju 1280 tačaka ako imate čestit monitor i dobar protok na netu.

Slobodno klikni na ovu sliku. Na ciljnoj stranici ima 45 fotki, a na sajtu NG-a ima još...

Obećao sam sebi: jednom, ama jednom ću imati fotku vrednu za slanje na taj konkurs. Ne, ne bih se nadao ičemu, ali prosto da zadovoljim estetski kriterijum. To je vredan cilj i ja ću mu težiti.

(Via)

Fotografija dana, 8. novembar 2011

Ponekad prezentacija fotke pokvari ugođaj. Današnje iskustvo je bilo novo za mene; moraću da se posebno pozabavim tim problemom…

Rekoh pre nekoliko dana: u projektu “jedna na dan” nedavno sam obeležio nekoliko fotki koje sam našao na raznim mestima (portali i časopisi o fotografiji koje pratim) i odlučio sam da ih parafraziram svojim radom. To je delom potaknuto idejom da ispratim kako su autori rešili neka tehnička pitanja, a delom i inatom – namerio sam da vidim šta mogu da učinim u ograničenim tehničkim uslovima. U tom nastojanju, ponekad mi “ponestane daha”, jer ima i onih amatera koji ne žale velike pare za studijsku opremu samo da bi se igrali, kao i ja. Eto, naučio sam da prepoznajem i takve radove.

Fotka koju sam hteo da rekonstruišem je finalizovana u intenzivnoj postprodukciji: reč je o detalju uvelog lista, slikanog u studiju, gde je tekstura izvedena u prvi plan jakim kontrastom u sepiji. Odlučio sam da to pokušam večeras: doneo sam klasični petolist koji je otpao sa oraha u dvorištu i poigrao se njime u tankom svetlu kojim sam rukovao. Rezultat:

Još tokom sesije, pre nego što sam imao tačnu ideju kako će postprodukcija izgledati, moji pokušaji su otišli dalje od fotke koja je bila inspiracija; utvrdio sam da bih mogao izvesti i drugačije uglove uz preklapanje listova, tako da tek deo slike drži teksturu, a ostalo bi držalo kompoziciju. Tako i bi: radio sam pod sve oštrijim uglom i na kraju, posle desetak ekspozicija, dobio nekoliko zgodnih kandidata za dalju obradu.

Fotka za koju sam mislio da će biti ona prava je zapravo i uspela, ali doživeo sam razočaranje kada je pri smanjenju na 640 tačaka, što je format za Suštinu pasijansa, izgubljena tekstura lista koja je najzanimljiviji element na fotki. Nije bilo druge: napravio sam popriličan izrez, otprilike trećinu po jednoj dimenziji, pa je tek to u finalnoj obradi ispalo kako valja. Nešto se ne sećam da sam ranije u ovom serijalu fotki iskusio sličan problem – potrebu da menjam izrez kako bih očuvao teksturu fotografisanog objekta – što znači da sam ovog puta uhvatio i uzgredno novo iskustvo. Prema tome, mišn akomplišd. Hot smile