Kada bi jedna sličica predstavljala hiljadu mrtvih, kako bi izgledala statistika najkrvavijeg rata u istoriji? Da pogledamo.
Nema izgleda da ćemo to ludilo ikada moći da razumemo. To, dakako, nije razlog da se ne prisećamo istorije. Jer oni koji zaboravljaju istoriju, osuđuju sami sebe na to da im se ta istorija ponovi.
Ovo je dramatična beleška o tome šta se dešava kada se nađeš u potrebi da se boriš prsa u prsa protiv Fajgeljeve babe kako bi odbranio umetničko nasleđe sveta.
U nepreglednom svemiru, zadesilo se zrnce prašine na kojem se razvio čudni oblik života. Tamni mali globosomi su počeli da se repliciraju brzo, a počeli su da pokazuju i prve znakove inteligencije.
I kao što rekosmo: možda se seme neke nove budućnosti kreativnog a tehnički zavisnog filma krije u nezavisnoj produkciji koja se razvija mimo holivudskih milijardi. Evo još jednog primera, pa razmislite o tome kako je moguće, a činjenica je, da u šest minuta ovog filma ima više priče nego u dva-tri sata prosečnog holivudskog blokbastera.
Pošto je ova priča ipak stereotip, šta vredi da komentarišemo bilo šta. uživajte u HD snimku preko celog ekrana.
U pravu ste ukoliko vas goni neodoljivi osećaj da današnji video ima neke veze sa jučerašnjim.
Matematika je čudovišna ljudska zanimacija čija je svrha globalno prepoznata tek u poslednjih desetak godina. Naime, od samih početaka, tamo negde sa Pitagorinom matematičkom sektom, matematičari se bave svojim poslom sebe radi. Njihovi rezultati nikada nisu sledili iz potreba okruženja ili nekakve neodoljive potrebe da se razume naše okruženje. Ne, matematika je bila svet za sebe, prostor koji su matematičari proširivali pre svega jer su to uspevali da učine. Ipak se ponekad desi da celo to sviranje znatevećčemu donese neku korist. Na primer:
Pa i nije ti neki primer, kažete. U ovom trenutku negde ne duva vetar, pa šta? Nije bitno gde ne duva nego gde duva.