Podzemna garaža na tri sprata… Već treći krug pravite; pokušali ste i da sačekate, ali ste samo smetali onima koji prolaze. Nemate kud, nego da odustanete. Ili… Ima li mesta u onom uglu?
Ko kaže da nema mesta?
Jes’ da je reklama, ali je dobra.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Podzemna garaža na tri sprata… Već treći krug pravite; pokušali ste i da sačekate, ali ste samo smetali onima koji prolaze. Nemate kud, nego da odustanete. Ili… Ima li mesta u onom uglu?
Ko kaže da nema mesta?
Jes’ da je reklama, ali je dobra.
I tako, dok se prebrojavaju glasovi referenduma u Škotskoj i dok broj komentara na netu raste eksponenicjalno, ostaje da se pitamo ima li luđeg dijalekta engleskog jezika od onog kojim govore Škoti. To zvuči ovako nekako:
Sad znamo za barem jedan od korena pobude za nezavisnošću. Ponosan neki narod. Voli svoj jezik i nada se da neće više morati da se služi samo engleskim.
Uskoro ćemo saznati koju glavu su Škoti izabrali.
U doba naprednih tehnologija, malo nam se pogubila ideja o tome kako se nekada radilo na mobama. Amiši su taj koncept razvili do savršenstva, jer oni drugačije ni ne rade. Pogledajte ovo: deset sati posla.
Ni vesti više nisu što su nekad bile…
Sve je estrada.
Il cavallo in uno minuto…
Pogledajte kao vešte ruke stvaraju.
(Supertramp ovde dolazi kao neočekivani bonus.)
Pomalo je tužno što ovakva veština danas služi tek za zabavljanje turista.