Koreni programa GluGen

Najpre jedna napomena: ovaj prilog je prenet sa mog starog bloga, koji će uskoro biti zatvoren. Ima tamo nekoliko priloga za koje važi teza “šteta da se baci”, pa ću ih polagano preneti ovde, uz obeležje da pripadaju arhivi.

Evo prvog u nizu tih priloga.

Znate li šta je to GluGen? Ovaj program, čije ime je skraćenica od “Glupost Generator”, nažalost više ne može da se koristi na novim mašinama, jer je pisan nekad davno za računare koji su radili na 500-1000 puta sporijem taktu nego ovi danas. Ovih dana se nešto prisećam tog programa jer će uskoro na Praktikumu da osvane zanimljiv sadržaj nalik GluGenu.

EDIT: Osvanuo je, odavno. Idite u download zonu Office Praktikuma i skinite RNDalicu za Excel 2007/2010, alatku Miloša Babovića.

A sve je počelo mnogo ranije. Evo priče na koju me je podsetio moj drugar Džoni…

– * –

Stručnjak za kompjutere Džilbert Bohuslav bio je veoma ponosan na svoju pametnu “bebu”, kompjuter DEC 11/70, tako da je mislio kako ga može naučiti da piše kaubojski roman.

DEC 11/70 je najsavršeniji kompjuter iz svoje klase u koledžu Brazosport, Hjuston, Teksas. Već se pokazao majstorom u igranju šaha sa Bohuslavom, tako da je mladi stručnjak za kompjutere uneo u njega neke nove informacije — sve reči koje su se najviše koristile u svim vestern filmovima koje je ikada gledao.

DEC je počeo da izbacuje svoju kaubojsku priču, a sa njom je potukao i Bohuslava, odnosno njegovu teoriju. Evo priče koju je ispričao DEC.

Teks Doe, šerif Heri Sitija je ujahao u grad. On je seo gladno u sedlo, spreman na nevolje. Znao je da je njegov seksi neprijatelj, Alfons Kid, u gradu.

Kid je voleo Teksas konja Marion. Iznenada, Kid izađe iz salona Grumen zlata.

“Vuci, Teks”, ljutito je povikao.

Teks je dohvatio svoju devojku, ali pre nego što je mogao da ga izvadi iz kola, Kid je opalio pogodivši Teksa u slona i tundru.

Dok je Teks padao, on je izvadio svoju šahovsku tablu i pogodio Kida 35 puta u kralja.

Kid je pao u bazen viskija.

“Aha”, reče Teks, “ne volim to da radim, ali on je bio na pogrešnoj strani kraljice.”

Bohuslav je prekinuo eksperiment i vratio se igranju šaha.

Nedostajuća pitanja na popisu

Sprema se redovni popis. I gle čuda, opet ćemo morati da odgovaramo na idiotska pitanja. Ovog puta, ako popisivač opet bude popunjavao upitnik grafitnom olovkom, izbaciću ga iz kuće.

Hleba, igara i popisaNe znam zašto su pomerili popis stanovništva za oktobar. Dobro de, kolektivno pamćenje u Srbalja je kratko, niko se više i ne seća da je po prvim najavama trebalo da počne u aprilu. ali, to nije problem, nego nešto drugo. Državni aparat definitivno pati od prokrastinacije. Možda hoće da iskoriste prigodu, pa da politički cirkus koji nam se sprema za sledeću jesen koliko-toliko preinače u višeslojnu papazjaniju u kojoj niko ne ume da se snađe. Hleba, igara i redovnog popisa! Zabiberimo to što bolje, rekoše organizatori popisa, pa uspostaviše niz pitanja kojima će pokušati da naprave budale od nas. Saznajem da idu i dotle da prete nekim idiotski visokim kaznama u slučaju da građanin odbije da odgovori na upitnik.

Ali, čak ni to nije problem…

Nastavite sa čitanjem… “Nedostajuća pitanja na popisu”

Malo se zaneo tokom maskiranja za noć veštica

Upoznajte budalu nedelje. Zalepio je šeširić za glavu… superlepkom.

 

Hit-detalj: muzička podloga “You Can Leave Your Hat On” pri kraju Smile

(Via)

Deca sviraju

Dečica iz DNR Koreje (iliti Severne Koreje, kako smo naučili) nastupaju svirajući gitare koje jedva obuhvataju svojim ručicama.

Jasna kaže da su baš slatki. Uz svu volju, ja ne mogu da se otrgnem od uporedne slike mučenja životinja u cirkusima. Konkretno, setio sam se neke scene u kojoj su terali neke pudlice da šetaju na dve prednje noge. Tada sam pomislio kako bi baš bilo lepo naterati dvoje dresera, koji su bičem držali te kučiće u pažnji, da pred publikom odigraju užičko kolo skakućući na šakama, dok su im na stopalima namontirane cicane mašnice.

Ne znam šta mislite o ovome. Da bi ova dečica naučila ovo, morala su da provedu nebrojene sate u radu umesto u igri. Onaj ko ovako malu decu tera na ovakve rezultate za mene je bolestan um. Može biti da grešim, ali ja sam uvek na strani dece.

(tnx Milan)

Što ti je civilizacija

Citat dana:

S jedne strane ne razlikuju Evropu od Grčke, a s druge strane umeju da te isprave ako pobrkaš mug i pitcher.

Dragan, moj prijatelj, o Amerikancima među kojima je živeo jedanaest godina.

Kad imaš gajbu, sve koke su tvoje…

A šta reći… Dečko je hteo da privede nešto, pa mu se nije posrećilo…

(tnx Bule)

Postoji samo jedan lek

Nacija je na kolenima: ljubav je pobedila. Prestali smo da strepimo, da drhtimo. Oni sa slabijim živcima su malčice pišnuli u gaće od uzbuđenja. Ostali će zaspati snom pravednika i tako se najzad izvući iz mentalne krize.

Tuga jesenja... uh, prolećna: hoće li se pomiriti? Nacija zadržava dah. Čak su i kučići pobrljavili od iščekivanja...Najzad, nije to lako: nemaš više svojih problema, pa se baviš tuđim, kao što je red. Od sve muke, zadesi se strašna nevolja: prekinula se romansa između neke voditeljke sa televizije i nekakvog nalickanog pevača komercijalne muzike. Nacija prolazi golgotu dok ona odlazi na doručak kod njega: nije problem to što je ona otišla na doručak kod njega, nego što nije bilo kamere u njegovoj kuhinji, pa ne znamo ni šta su radili ni o čemu su pričali. Mediji su zakazali, pa mi ostadosmo uskraćeni za informacije neophodne za dalje delovanje.

Bio je to dan zebnje za srpski narod, jer on je otišao da mazne lovu negde u inostranstvu, a ona kući da odrema posle rane jutarnje smene. Oni hrabriji su stameno ostali uz kioske u očekivanju nekog vanrednog izdanja bilo kog od relevantnih tabloida. Oni sa slabijim živcima su tiho plakali u nekom prikrajku, pazeći da im slučajno ne promakne neka informacija o pozitivnoj promeni na nekom od 110 kanala kablovske televizije koji se, srećom, bave tom vrstom društvenog angažmana..

To ti je srpski narod. Čak i u času najgrđeg jada iskazuje optimizam koji nema pandana u modernoj istoriji.

Nastavite sa čitanjem… “Postoji samo jedan lek”

Beskorisna mašina

Evo jedne beskorisne mašine!

Što reče imenjak, ovo je zen.

Ili što reče Danil Ivanovič u filmu “Slučaj Harms“: mašina kao takva.

Ukoliko ste makar i na čas imali asocijaciju na efekte rada Vlade Srbije, sami ste krivi, sram vas bilo i tako to. Ja zaista nemam ništa sa tim.

(tnx Toda)