Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak

A sad, da se prisetimo scene iz filma koji odavno niste gledali… Ili jeste? Neki nisu, ima bar 30 godina; neki su ga gledali prošle nedelje u okviru, jebotemiš, održavanja predbožićne atmosfere u narodu. Pa, da pomognemo, valja se.

Imali bi psihoanalitičari šta da kažu o ovome, zar ne?

Nastavite sa čitanjem… “Spontano pitanje jednog mlađeg maloletnika (u ratnom vihoru iznenada lišenog starateljske nege) na temu vlasničkog odnosa jednog zanatlije nad svojim predmetom proizvodnje, uz prateći predlog o samostalnom konzumiranju ISTOG (takođe u obliku naizgled spontano postavljenog pitanja), a u cilju skretanja pažnje na sopstvenu neredovnost konzumiranja redovnih obroka, pa čak i njihov povremeno potpuni nedostatak”

Šta je tu smešno?

Ponekad dolazi do razlika u mišljenju između tašte i zeta o potrebnom načinu vaspitanja deteta. I onda, kako bi ono rekli, dogovor kuću gradi…

Posvećeno svim zetovima koji su vaspitanje svoje dece (makar delimično) prepustili svojim dragim taštama. Smile with tongue out

(…)

P.S. Ti što progovaraš, bolje ti je da ne progovoriš. Tačno znamo šta misliš, ‘tico. Nerd smile

Mir božji…

Aj pa onda...

Najveća gramofonska ploča na svetu…

…zapravo ne svira, ali jeste napravljena od vinila.

Uglavnom, grupa Eagles će da svira šest večeri u hali Forum u Los Anđelesu, a neki dokon pop je rešio da krsti jariće, pa je osmislio (a neko kanda i platio) da se ta ploča prečnika 407 stopa (iliti 124 metra) tokom januara vrti na krovu foruma. Evo, gledajte.

Vot a dekadenci… No, obratite pažnju na opsednutost brojkama u ovom video-sažetku.

Riba na suvom, čovek u moru

Istina, tako bi mogli da se opišu rezultati moderne srpske politike, ali ovog puta nema skrivenih značenja u naslovu. Pogledajte.

Bilo bi zanimljivo da pokušamo nešto: hajde da smislimo naravoučenije ovog snimka.

Izvol’te: polje komentara vam je nauznak.

Srećna Nova!

E, pa dobri naši čitaoci, da vam sve po spisku! Zdravlja, sreće, veselja i mira, blagostanja i svakog berićeta, zrna mudrosti i obilja pameti, sve to želimo i vama i sebi!

Srećna Nova godina!

U godinu koja je pred nama ulazimo sa više planova nego mogućnosti. Ali, to je tako. I ne daj bože da je drugačije. Borićemo se i dalje da čitanje između redova uzme maha.

Živeli!

Utovar nedeljom, 29. decembar

Naše, pa makar usrano, ima da bude najbolje: hajde da glasamo za to.
Sve trčim.

Moram da se konsultujem sa vama, dragi moji: plašim se da ću ispasti nekakvo džangrizalo – ili još gore: hejter – ako postupim po svojoj savesti umesto po zahtevu… No, stvar je počela da se ponavlja i vreme je za neku akciju. Dakako, mogu i da prećutim, ali…

Evo o čemu je reč: na raznim mestima, prevashodno na fejZbuku, učestali su pozivi svima na glasanje za favorita onog ko poziva – pogodićete, najčešće je reč o fotografijama na kojekakvim konkursima – i to se obično intonira rečima koje kod svakog ko je iole sklon na razmišljanje svojom glavom zvuči kao “ako glasate za to i to, učinićete dobro delo; ako ne glasate, sram vas bilo; ajde bre, šta vas košta”.

Ima nekoliko stvari koje mi se ne dopadaju pri takvom obraćanju.

Glasajte za moje dete! Moje dete najlepše! AAAA! Moje! Najlepše! Dete! Ajde, šta vas košta! Vi glasate, mi pobedimo! I nema veze što tamo ima lepše dece!...

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 29. decembar”