Utovar nedeljom, 16. jun

Pravda će pobediti. Kad se poljubiš u lakat. Makar su neke stvari dobro organizovane i makar o njima ne moram da razmišljam.

Čitati umornim očima, kasno uveče, šta je sve prethodnog dana objavljeno na blogu koji si sam smislio jedne nedelje uoči proleća pre par godina, retka je privilegija koja se meni desila.Sve što bih mogao da ispričam o razlozima svog odsustvovanja sa Suštine pasijansa odveć je banalno spram onog što se ovom blogu dogodilo za to vreme. Za mene je to važno jer govori o valjanosti ideje. Sedam samuraja Skoja je ekipa na koju sam ponosan i koja me nije iznenadila porukom “putuj, igumane, i ne brini za manastir”. Čitati umornim očima, kasno uveče, šta je sve prethodnog dana objavljeno na blogu koji si sam smislio jedne nedelje uoči proleća pre par godina, retka je privilegija koja se meni desila. Priceless, što bi rekla današnja dečurlija.

I baš kao što će se vrlo uskoro pokazati da je odustajanje Islanda od ulaska u Evr Europsku uniju najbolja stvar koja se desila Evropskoj uniji (a tek Islandu), tako se već pokazalo da je moje odsustvo sa SP jedna od najboljih stvari koje su se blogu desile. A tek meni? Hm. Surprised smile

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 16. jun”

Kako rasturiti bazen džipom

Ovog puta se grupišu i prave velike gluposti: upoznajte idiote meseca.

Mada, mora im se odati priznanje na entuzijazmu. A imaju i opremu za alternativna rešenja: to je već planiranje gluposti, a to najčešće proizvodi veličanstvena dela.

Школа лошег превода: колоквијум

Имали сте довољно времена да вежбате, а имао сам и ја. Треба радити, што увек тешко иде, осим ако наиђе надахнуће. Наишло је кад сам схватио да је моја муза Глугеније Свемогући лично.

Јер, кад се преводи поезија, песници се даје слобода. Песничка. Треба замахнути слободно, са бар онолико слободе колико је песник дао себи. И онда иде.

“Мачији народ (производња паљбе)”

Прати ове очи тако зелено
могу да зурим хиљаду година
хладнијих од месеца
Био је тако дугачак
А ја сам производио паљбу
са бензином.

и тако, зури целу једну Миленију Nastavite sa čitanjem… “Школа лошег превода: колоквијум”

Paradigma: Supermen

Kako je lepo biti jak.

I koristiti snagu za dobrobit čovečanstva. I građevinskih preduzimača.

Kad mašina poludi

Ponekad izgleda kao da uposlenici jedva čekaj uda se desi neka neobična i nadasve neočekivana okolnost kako bi mogli da prekinu svoj rad, a da ih niko ne opomene zbog toga.

Istina, uvek se nađe jedan koji će nešto i da preduzme (sklonibožeisačuvaj da ih bude više), pa se zabava završi za dva-tri minuta. Ali nema veze: taj intermeco posluži kao mentalna hrana sledećih nekoliko sati kulučenja na suncu.

Utovar nedeljom, 19. maj

Veli jedna poslovica, ko zna čija: pravo znanje počinje onda kad prepoznaš tuđe neznanje.

Samo po sebi, neznanje nije nikakvo zlo: čovek se celog života suočava sa novim stvarima i pojavama i sasvim je normalno da u jednom času ne zna sve o tome što sreće. To je posebno izraženo u današnje vreme, kad se život očigledno pretvara u trku. Problem je, međutim, u tome što srećemo ljude, i nekako mi se čini da ih je sve više, koji kategorički odbijaju da priznaju svoje neznanje o bilo čemu što ih se dotiče. I kao da to nije dovoljno, ne trude se da makar zaustave raspravu, nego glibe u još dublje blato pokušavajući da ostave nekakav utisak.

Nije važno kako izgledaš. Važno je da znaš kad si šef, a zatim -- kad više nisi. Šiljokurani koji misle da su i dalje relevantni verovatno trpe pakao od života.

Zašto li je tako, nikad neću razumeti. Nikad u životu nisam pretrpeo neke loše posledice zato što sam priznao da ne znam dovoljno (ili ništa) o nečemu što je predmet razgovora.

Jeste li skoro imali susret sa nekom sveznajućom huljom?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. maj”