Upomoć! Slon je pojeo moj telefon!

Ovo je epska stvar. Ostaće za pokolenja! Smile with tongue out

Sledeći put će poneti kikiriki.

Utovar nedeljom, 17. februar

Medvedi, mrmoti i ostali gusani procenjuju da će zima potrajati…

Medved, mrmot, sve je to isto. Ovi iz Arke ne bi umeli da razlikuju mrmota i hrčka.Kako javljaju agencije, medvedi u prihvatilištu za divlje životinje u Banoštoru danas nisu ni izašli iz svojih jazbina, što prema narodnom verovanju znači da će zima još da potraje.

Kako je saopštilo Društvo za zaštitu životinja i životne sredine ARKA, …

Ovo je... mrmot... medved... majmun... hrčak... krokodil... tako nešto. I ARKA će ga zaštititi. Evo kukuruz.E, do moga. Opet ARKA. Ne znam kako se tumači ta skraćenica, i da li je to uopšte skraćenica (verovatno jeste kad se piše velikim slovima), ali ponekad zamišljam da to znači “asocijacija retardiranih kretena u ataku”. Jer uglavnom čujemo za njih kad napadaju neistomišljenike, što nije nužno isto što i “one koji čine zlo životinjama”. Zanimljivo: kad zimi treba nahraniti gladne pse lutalice, njih ni od korova.

Jeste, zlopamtilo sam. Uvek sam zlopamtilo prema licemerima.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 17. februar”

Utovar nedeljom, 10. februar

Mislite kako god hoćete. Jedite šta god vam drago. Boriću se za to vaše pravo dok god ne počnete da mi namećete jelovnik i prateći katehizis.

Razumem lične stavove, načela kojih se pojedinci drže i ideja koje služe kao vodilje nekom ljudima. Ne razumem potrebu da se takvi principi nameću drugima do nivoa ideologije. Zbog čega nastaje takva potreba onih koji upražnjavaju bilo kakve posebnosti, ne uspevam da razumem, a nije da se nisam potrudio.

Čuvajte se svirepih ljudi koji javno kolju predivne paprike!

Jeste, pogodili ste: govorim o vegetarijancima, a pogotovo o tzv. veganima.

Da ponovim, jer moram (u suprotnom će krenuti da me ubeđuju u nešto drugo): apsolutno podržavam svačije pravo da bira svoj jelovnik i načela koja oko tog jelovnika važe. Štaviše, ne pada mi na pamet da ikoga ubeđujem u suprotno ili ma kakvo drugačije mišljenje. Čak ću i pomoći nekom veganu koji je moj gost da održi svoju nameru o načelu ishrane kojeg se naročito drži.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 10. februar”

Palačinkomat

San snova, suza u oku: mašina koja se aktivira u času kad koka snese jaje, a zatim ispeče palačinku. Prati pažljivo.

Navodno, inženjerima je trebalo dvesta sati da naprave ovo sokoćalo i još oko sto sati da ga testiraju i kalibrišu… I hiljadu sati da svare palačinke koje su pojeli tokom testa, verovatno.

Više informacija: ovde.

Utovar nedeljom, 3. februar

[EDIT, beleška: naslov je bio pogršan i glasio je “Jedna na dan, 3. februar”…]
[EDIT, druga beleška: pogRŠan?… Sic!]

“Nisam Dačić, ali mogu da pogledam”, glasi nezvanična parola nedelje.

Ako ste proveli proteklu nedelju ispod nekog kamena ili u pećini mimo puteva, onda ne znate da su neki mamlazi spakovali skrivenu kameru premijeru Dačiću. Pozvaše čoveka da dođe u studio i popriča sa sisatom voditeljkom (koja je svakako bila neukusno odevena). U toku razgovora, u prikladnom momentu, Velika Bela Ptica (Nije Labud) je sevnula svojim obezgaćenim međunožjem prema premijeru parafrazirajući onu scenu iz filma Basic Instict (i zaboravljajući da Sharon Stone, osim što je lepa, ima i stila). Dačić nije od kamena, pa mu je vulgarna scena uživo izazvala pohotni osmeh koji je, po mišljenju producenata te baljezgarije, predstavljao uspeh. Onda su, kao, istupili i objasnili premijeru o čemu je reč. A onda su i zamalo objavili snimak – iako za to nisu ni zatražili, a kamoli dobili dozvolu od njega. Sprečeno je proaktivnom akcijom, ali šteta je načinjena distribucijom na Internetu.

"Nisam Dačić, ali mogu da pogledam" - premijer pregoreo. A producent bi trebalo malčice da pregori na robiji...

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 3. februar”

Utovar nedeljom, 27. januar

Gusalo, masalo! Tukli se, nisu se tukli, dobiće oprost duga, neće dobiti oprost duga, ide iz kluba, ne ide iz kluba, kupiće ih Hašim, neće ih kupiti Hašim, sve je u redu, ništa nije u radu, ‘oće da plaćaju porez, neće da plaćaju porez, desiće se nešto, neće se desiti ništa…

Više svetla! VIŠE SVETLA!Zamotao bih pitanje u oblandu, ali nemam vremena za to, a i svetac je, pa ne smem da postavim pitanje “ko bre ovde koga zajebava”. I eto, moram da pitam banalno, prostački, ali makar tako da laprdavcima zvuči kao umna dilema. Elem:

Da li je ostao iko da poriče tehniku popunjavanja medija glupostima do prezasićenja, edabi neko kome je to po volji uradio ono što drugima nije po volji?

Eskiviram ja medije, ali neće da eskiviraju oni mene, pa ih i dalje konzumiram mnogo preko svoje volje. Pravo pitanje glasi: kako li onda prolaze oni koji po navici sede ispred televizora i prevrću novine (koje su ili frizirane ili tabloidne) i misle da je njihovo tako stečeno saznanje verodostojno? Znate šta, perspektiva saznanja je loša, a jedino u šta još verujem su neke osnovne vrednosti, one koje ne zavise od političkih prilika, duha vremena ili mode. Međutim, ne vredi: ljudima je dovoljno samo nekoliko sekundi da bi pogrešno iskonstruisali bilo kakvu informaciju koju čuju. Imam i primere…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. januar”