Mislili smo da je vic. E, pa nije vic.
Za vas ne znam, ali ja se divim dovitljivom entuzijazmu ovog mladog zidarskog pomoćnika.
Dovitljivom? Naravno. Valja pametno koristiti moment inercije koji se dobije masom motora.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Mislili smo da je vic. E, pa nije vic.
Za vas ne znam, ali ja se divim dovitljivom entuzijazmu ovog mladog zidarskog pomoćnika.
Dovitljivom? Naravno. Valja pametno koristiti moment inercije koji se dobije masom motora.
Bespoštedna bitka između dva koncepta… Ne, čekaj malo… Zapravo…
Aaaaaa! To je ta operacija “Laufer”!
Pa dobro ljudi, šta je ovo! Apsi onog da vidimo je li on kriv! Za šta? Eci, peci, pec: za putarska preduzeća! I pitaj ga otkud sneg u decembru!
Zaista ne znam da li sam jedini na ovom svetu koji misli u ovoj zemlji vladaju nečasni ljudi. Namerno sam rekao “u ovoj zemlji”, a ne “ovom zemljom”, ne zato što mislim da oni koji vladaju zemljom jesu časni, nego zato što mislim da se na tim mestima nalaze ljudi koji su prepustili sve nas stihiji. Šta će biti i kako će se desiti, odlučiće horde, poput onih hordi koje su iskoristile metode zastrašivanja da nateraju državu spreče paradu ponosa. Evo, horde su odlučile da nije bitno to što su putevi u takvom stanju u kakvom su. A ti što su bili zavejani i po 20 sati na autoputu, pa ko im je kriv što je pao sneg!
Cirkus sa neočišćenim putevima je vrlo paradigmatičan kao slika ovog društva. Bilo je potrebno više od dvadeset godina nakon što su predsednici opština, uz blagoslov one Svinje, posekle drveće uz drumove, pa da neko primeti da je to drveće imalo i neku funkciju pored druma. A godine 2012, ministar koji se javno klanja senima te iste Svinje, podsmešljivo poručuje naciji: jebigica, otkud smo znali da u decembru može da padne sneg.
I nikom ništa.
Nego, deder da vidimo kako stoj istvar sa širenjem (suštine) pasijansa među, hm, među radnim narodom.
Valjalo bi to malo češće. Važno da je između redova.
Tokom dugog vremena, to je bila misterija, ali samo zato što niko nije našao za shodno da malo razmisli o analogijama…
Elem, taj metod je odavno poznat. Koriste ga. manje-više svakodnevno, javna preduzeća u Srbiji. Tako rešavaju mnogobrojne operativne probleme.
U slučaju da imate problema u vožnji po ovom vremenu, moram da vam saopštim tužnu vest: izabrali ste pogrešan automobil. U slučaju da vam nije jasno o čemu ja to pričam, evo ilustracije:
Kak’i bre lanci, kak’i bakrači!
Pomalo me čudi to što neki Srbiju nazivaju banana-državom. Molim vas, šta vi to imate protiv banana? U čemu je smisao imputirati uvredu nekoj egzotičnoj biljci sa ukusnim i mineralima bogatim plodom?
Izdržavate li strašne slike? Jeste li ikad u životu bili na bivšim stratištima? Da li ste se stideli sebe što ste pripadnik iste biološke vrste koja je činila zločine? Ili, hajde da smanjim malo, ipak je nedelja: kako vam se čine vesti, ako ih pratite? Primećujete li obrazac konstatovanja i nepreduzimanja? Znate li šta biste sa neprijatnim činjenicama? Zapravo, možete li uopšte da izdržite bujicu činjenica od kojih nijedna, u najblažem opisu, nije prijatna?
Ne razumete o čemu pričam? Jeste li spremni za ilustraciju? Evo jednog teksta koji nije ništa drugo nego popis činjenica. Evo ga: Još o sudovima i pravnicima. Iako poznajem Novicu i lično, pa znam da se njemu ne bi potkrala nijedna banalna omaška u pisanju, proverio sam još jednom: u tekstu zaista nema ničeg drugog osim činjenica. Ama, ni jedne jedine kvalifikacije. A efekat koji je izazvao može da se uporedi sa najuspešnijim indoktrinacijama.
Nema ovde ničeg specijalnog niti originalnog, ali makar je urađeno sa merom i sa stilom. pa pomislih: deder da pokažemo Brazilcima kako se pravi skrivena kamera.
Lični favorit: mama i ćerka.