Zasad da pogledamo benignu verziju pojavljivanja uljeza…
Čujem da postoji još jedna varijacija poput snimka one devojčice sa lutkom… Potražiću za vas.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Zasad da pogledamo benignu verziju pojavljivanja uljeza…
Čujem da postoji još jedna varijacija poput snimka one devojčice sa lutkom… Potražiću za vas.
Ta legendarna izjava potiče odavde…
…a može da se primeni u mnogim, mnogim životnim situacijama.
A tek onako usput, koristim Ajgorovu naznaku i prisećam se promene u glumačkoj podeli u drugom serijalu “Nevena”. Tada je Miloš Žutić preuzeo neke uloge, uključujući i Šandora Vilovskog, doktora crne magije i hokus-pokusa, specijalistu za alternativnu konzumaciju jaja.
Suncetižareno! Kad pre decembar! Pa to nije fer!
“Sporo prolaze dani dok godine lete”, pevao je Drago Mlinarec onih romantičnih godina. Nisam to razumeo, osim kroz opise onih koji su već prevalili sredovečne godine. Sad kad sam i ja odavno obrnuo cajger, znam kako je vreme jedini dragoceni i nenadoknadivi resurs u životu. I zato, pametno s vremenom.
A opet, šta vredi da žurim kad znam da neću stići? Otkrio sam odgovor i na tu dilemu: žurim zato što neću dozvoliti da me baš to vreme pretekne. Gledam sve više ljudi oko sebe kako odbijaju da se suoče sa svakodnevicom; koriste različite recepte da bi se odbranili od onog što ne razumeju.
…iliti, što bi rekli, horor.
Čekao sam da se pojavi neko ko će samo upitati dete “otkud ti ovde”, ali to se nije desilo. Taman im je uspelo da izgube meru u ovoj montaži.
Zašto se smejete? Imate li valjan i opravdan razlog? Ako imate razlog, sumnjivi ste. Verujte samo budalama koje se smeju bez razloga.
Ako vam je dobro, ne brinite: proći će vas. Tako je govorio Duško Radović, a mi smo se smejali. Smejali smo se upozorenjima mudrog čoveka da dolaze loše godine. A koliko je loša pamet nas koji hodamo zemljom, govori i to da smo odavno usvojili krilaticu “ne može gore”. Može, može.
Pazi ovako: u proleće 2011, deci iz jedne beogradske škole dođu u posetu deca sa Kosova. Raspodelili ih po porodicama, da se deca bolje upoznaju i druže neko vreme. Družili se i na časovima u školi. Udari prekrasan majski dan i nastavnik istorije, uz blagoslov direktora škole, odvede decu na obližnji Kalemegdan da im održi čas na otvorenom. Dok im je objašnjavao istoriju kule despota Stefana Lazarevića, vladara po kome i škola nosi ime, pojavi se turistička inspekcija, legitimiše nastavnika i podnese prekršajnu prijavu zbog bavljenja poslom turističkog vodiča bez licence. Džaba objašnjenja i džaba očigledna slika. U jesen 2011, jedva četiri meseca kasnije, stigao je poziv od sudije za prekršaje…
Ovo mi dolazi na zicer po drugi put. Nema druge nego da podelim sa vama.
A nije da nije, prepoznao sam sebe iz nekih situacija.
Naslov je prepisan iz naslova jedne poruke u grupi ‘pasijans’. A nije bez razloga, jel’te, jer je reč o Habaneri…
Sve, sve, ali balon i “klarinet”!
Hvala, Igore!
P.S. Ah, da… Mislio sam da je muppet verzija Habanere najbolja… Nije više.
Mislite da ste sve videli nakon one vožnje biciklom? Mislite li? E, pa gledajte.
[EDIT 18.12.2012: Originalnog video-zapisa više nema. Zamenjen je surogatom koji je manje dramatičan, ali nije ništa manje zanimljiv.]
Baš me Jasna pitala u subotu: “hoćeš li da pređemo tuda”, misleći na uski podest između dve duboke vode na starom jezeru, 35 metara širine 80 cm. Kad sam pre par godina video neku decu kako tuda voze biciklove, ostao sam naježen sledeća dva sata.
U slučaju ovog snimka, koji (na sreću) nije u HD rezoluciji, grč u vilici je pretekao nakon škrgutanja zubima, ali me je popustio posle jedno pet minuta.