Najpre je krenula najava. Ljudi su se zapitali kako će moći da završe igru…
A onda je neko konačno primetio da je najava objavljena samo jedan dan nakon 31. marta…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Najpre je krenula najava. Ljudi su se zapitali kako će moći da završe igru…
A onda je neko konačno primetio da je najava objavljena samo jedan dan nakon 31. marta…
Kada sam imao sedam godina, sanjario sam da sam kapetan Kirk. Hteo sam da imam fejzer, ali nisam znao kako da dođem do nekog. I sad možete misliti mog iznenađenja, četrdeset i kusur godina kasnije, kad sam video ovo:
Sad budite slobodni da me zamislite kao ono dete na odeljenju igračaka koje se oklembesi o maminu ruku i neće da ide dalje, nego njavrče dok mu ne kupe šta on ‘oće.
Ako smo se i nadali nečemu, što nismo, to je prošlo i očekivanja nisu ispunjena.
Ako smo hteli nešto više, što je nezreo zahtev, probudili smo se u istom u čemu smo zaspali.
Ako smo gledali da sačuvamo svoje mišljenje za sebe, što je protiv očekivanog egzibicionizma, makar smo pokazali doslednost.
A ako smo išta naučili, što naivni svet od nas očekuje, tada smo pokazali da nam pouke ne znače ništa.
Od svega po ništa: to su dobici za nas ostale.
Budite na velikoj paradi, pa ako treba neka leti perje.
Bravo. živeli, bravo, bravo, živeli. I tako to. Pa da vidimo ko će ispasti usranko.
A sada, ponesite bojice na glasačko mesto i gledajte šta ćete.
Ovo ćete moći da upotrebite kao narodni lek kad kroz mesec-dva shvatite šta ste uradili na izborima.
Jedino ne znam da li je potrebno da se pre toga pričestite. Nije zgoreg da pokušate ni to.
…iliti kako sam prevaren od strane jednog duha.
Toliko puta sam se zarekao da ću napraviti listu za pakovanje. Znate ono, stavke sa crticama šta bi trebalo da ubacim u kofer kada putujem negde. Dobro, formula ROUNDUP(čist_donji_veš&čarape * dana boravka * 1,25), gde je ovih 25% viška čisto backupa radi, se podrazumeva i to nikada ne zaboravljam, ali redovno se tek u hotelskoj sobi opsetim da nisam poneo neku sitnicu najčešće dentalne prirode (konac za zube ili punjač plavog zuba).
OK, bez nekih stvari se može par dana, a neke je moguće kupiti na licu mesta. No, ovoga puta sam zaboravio da ponesem knjigu. Nesrećna okolnost je ta što sam išao za Bukurešt, te se nisam mogao nadati da ću tako lako naći nešto za čitanje na jeziku koji razumem. Sreća u nesreći je da sam propust primetio na aerodromu (prevrćući spakovano u mislima), te sam uleteo u tamošnji kiosk i krenuo da prebiram po naslovima. Kaluđeri koji su na neki način sjebali Ferarri, najnovije logoreje domaćih medijskih babadevojaka… Naaaaah… OK, stvar koja mi se učinila dovoljno zanimljivo je “Bornova izdaja“. Ladlam mi je delovao kao prihvatljiv izbor – nisam bio razočaran “Ostermanovim vikendom” niti “Matareškim krugom“, te iako nisam do tada pratio njegovu literarnu seriju o Džejsonu Bornu zahvatio sam ponešto od filmova.
Tu počinje moja agonija.
April 1912. godine, severni Atlantik. Najveći i najluksuzniji putnički brod tog vremena ponosno plovi ka Njujorku. Hladna noć… Brod udara u ledenu santu koja probija trup. Voda ulazi, postaje jasno da će nepotopljivi biti potopljen…
Kapetan i ekipa komandnog mosta lupaju glavu šta da rade. Trebalo bi obavestiti barem putnike u prvoj klasi… Eno ih baš, svi su u salonu sa staklenom kupolom, na banketu… Kapetan ulazi u salon, zaustavlja muziku i obraća se okupljenima:
– Dragi putnici, imam za vas jednu dobru i jednu lošu vest!
– Da čujemo prvo dobru – rekoše putnici.
– Kako stoje stvari, dobićemo jedanaest Oskara…
Prva verzija filma je čista tehnomanijakalna perverzija koje me se nije dojmila. Međutim, postoji ozbiljna verovatnoća da bi mi se ovako nešto čak i dopalo.
Ne kažem da je sad vernije stvarnom događaju, ali svakako je sada primerenije američkim gledaocima.