Danas je deveti mart. I red je da prikladno obeležimo datum.
E, tako. Namirili smo. Tri, četr:
Staro i mlado! Staro i mlado!
Svi! Svi! Svi! U cirkus “Kolorado”!
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Danas je deveti mart. I red je da prikladno obeležimo datum.
E, tako. Namirili smo. Tri, četr:
Staro i mlado! Staro i mlado!
Svi! Svi! Svi! U cirkus “Kolorado”!
(Phishing… Eh, ovo radim prvi put.)
Nećeš ti meni zapovedati, reče Jon, uze fotoaparat u ruke i ode da sačini seriju HDR fotografija o beogradskim obalama, ovog puta na potezu od Ade Ciganlije do Umke.
– Nesmotreno. To je bilo nesmotreno s vaše strane – reče Jon Vegge Knoor from Hasselblad inspektoru Đurađu Talaševiću, koordinatoru programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala. – Manje-više za mene, nego moja porodica… Ajde što ste me smestili u Višbaden i što sad više ne smem da idem u Makiš da fotografišem, nego toliko ime, molim vas…
– Ali, zovete se Jon, to i nije tako retko rumunsko ime…
– Jon! Jon? Kakvo je to ime? Rumunsko? A prezime? Vegge Knoor from Hasselblad! Kao da sam neki grof iz Lihtenštajna ili fudbaler iz Belgije, bože me sakloni! Mogli ste da otvorite bilo koju stranicu u telefonskom imeniku gde su Petrovići, Markovići, Jovanovići, Mihajlovići, šta ja znam, pa da tamo nabodete neko ime žmureći!
– Varate se, dragi Jone Vegge Knoor from Hasselblade! Vaše novo ime, dokazano je naučno, nije moguće zapamtiti osim ako ne prođete specijalni jednonedeljni kurs u okviru programa za zaštitu svedoka. A kad nema pamćenja imena, nema ni rizika da će vas neko provaliti! Istina, ljudi su sad prilično progledali otkad smo kandidat za ulazak u Evropu, gledao sam na televiziji, rekao naš predsednik u dnevniku, ali opet će biti teško da registruju i upamte ime “Jon Vegge Knoor from Hasselblad”. Naučno dokazano, kad vam kažem!
Veselo veče u domu penzionera.
Čak ima šmeka.
Phishing, koliko može da bude teško?
Ovde treba da ide neki tekst… koji bi trebalo da govori o tome kako su Kinezi preplavili svet… tekst koji bi mogao da dobije i nostalgične tonove… o vremenu kada su igračke bile retke, i vredne, i kvalitetne… kvalitetne, možda to pre svega.
Ali sve to nema realnu svrhu. Umesto nje, prilaže krajnji rezultat. Ako nikada niste videli vrh ledenog brega sada je prilika:
Ne znam za sebe, ali što se Kineza tiče nemam sumnje: mišn akonplišt.
Nemam pojma ko je ovaj lik. Ako sam dobro razumeo, reč je o najnovijem televizijskom majmunu na tamo nekom kanalu u Americi. Boli me uvo, neću ga gledati kao što nisam gledao ni njegove prethodnike… Lažem, gledao sam Dika Kaveta kad sam bio klinac, ali to sad nije bitno. Nego je bitno drugo: zamalo da se primim na ovo.
I znate šta? Jeste, besmisleno je. Međutim, i u toj besmislenosti ima više smisla od 90% kompletne holivudske produkcije.
E, moj Šumenko! Šta radiš, grom te spalio dabogda! Pa to su naša deca!
Priča ide ovako: ne mogavši da se upiše na engleski jezik na državnom fakultetu, devojka je upisala privatni fakultet u Novom Sadu. Srećom, roditelji su bili u mogućnosti da plate to. I kada je završila trogodišnje studije, odmah je nastavila sa četvrtom godinom; petu godinu, kao master, nije upisala, jer je primećena nekakva disproporcija između zvanja. Odlučila je da potraži posao u struci; posrećilo se, uspela je.
Posle nekog vremena, ukazala se prilika da sa jednog radnog mesta ode na drugo, solidnije, sigurnije i bolje plaćeno – u jednu srednju školu, na mesto profesora engleskog jezika.
Tu počinju peripetije.
Iako je jasno da iza zvanja diplomiranog filologa – angliste stoji četiri godine studija na fakultetu koji ima akreditaciju koju je dala država, na papiru koji je ekvivalent diplome stoji da je to zvanje stečeno posle jedne godine specijalističkih studija. Zavirujući u tabelu sistematizacije, sekretar škole utvrđuje da zvanje diplomirani filolog – anglista ne postoji u sistematizaciji kadrova i da, shodno tome, ne postoji osnov zaposlenja koje, inače, traži fakultetsku spremu.
Sekretar ulazi u zbornicu za vreme odmora i pred svima, teatralno, optužuje novu profesoricu engleskog za falsifikat, preteći krivičnom prijavom zbog dovođenja u zabludu; pritom dodaje kako niko ne može da bude profesor posle jedne godine studija. Ova – zapanjena, ne zna šta da kaže.
Klupko se odmotalo veoma brzo.
Nastavite sa čitanjem… “Novo zamešateljstvo Ministarstva prosvete”
Zabava za široke narodne mase!
Je l’ to ta kriza što svi pričaju o njoj?
Pogledajte ovo: koncept je apsolutno zanimljiv. Pogotovo, skrećem pažnju na to kako se borci motivišu da započnu borbu.
Valjalo bi da se ovaj koncept primeni u političkoj borbi kao predizborna aktivnost. Ne u prenesenom značenju: u doslovnom, dakako. Jednostavno, odbaciti sistem cenzusa: ko se plasira do osam najboljih, ide na izborni listić i to je to.