Dan Tri Polovine

Velika sezona zimskih slava je odavno počela – za neke još od Mitrovdana – ali nema veće slave od Svetog Nikole. A kao što je Boris još pre mesec dana primetio, ovo je dan kad Srba ima više nego inače.

Sveti Nikola... Šta reći! Samo svetac je u stanju da u jednom danu poveća broj Srbalja za 50%!Dakako, zašto bi Suština pasijansa bila izuzetak od sveopšteg trenda nacionalne histerije? Dok god bude postojalo ovo mesto, potrudiću se da, u duhu svih ostalih medija na srpskom jeziku, svaki put podsetim vaskoliki auditorijum da je ovo dan kad polovina Srba slavi, a druga polovina ide na slavu onim prvima. Da li ću uvek da koristim tu floskulu baš do u reč ili ću varirati izjavu, sad ne bih znao da vam kažem; tek, zašto bismo mi ovde bili rogati!

Pošto smo nepobitno utvrdili da je broj onih Srba koji niti slave niti idu nekome na slavu značajno velik, a setivši se i da u Srbiji živi tek oko 83% Srba, možemo primetiti da je to negde oko polovine.

Ergo, danas nas ima tri polovine i ja dajem nadimak Nikoljdanu: Dan Tri Polovine. Eto, tako, da znači i nama koji ne idemo nikud. Da se osetimo kao kralj i po, čisto ravnoteže radi.

A kao što znamo, ravnoteža je dobra stvar.

Kikotitis Akuta

Da mi lepo zajebemo sve one teme koje nas razbesne, bar na čas, pa da počnemo radnu nedelju kako dolikuje. Nego, najpre mi obećajte da ćete odgledati ceo ovaj klip. Nije strašno – traje tek tri minuta.

A sad mi recite: da li ste odgledali sve, a da se niste bar jednom glasno nasmejali? Ako je tako, učinite sebi uslugu: isključite računar, obucite se toplo i izađite na vazduh. Prošetajte petnaest minuta  i duboko dišite.

Smeh očaja

Što te ne ubije, čini te jačim, kaže narod. Lomim prste i sve nade ulažem u jadnu nadu: ako moje dete preživi odrastanje, Musa Kesedžija će oglasiti potrebu za posestrimom vilom. Sa iskustvom, dakako.

Ognjen već sedmi dan ima temperaturu. Ništa veliko, ali i ništa drugo. Niti curi nos, niti kašlje, veseo je, ništa ga ne boli. Ali stalno nekih 37 sa tri-četiri, i ponekad, a obavezno noću, temperatura skoči i na 39. Lokalni dom zdravlja ima ugrađen alarm Ognjen approaching (iz već opisanih razloga), a doktorke su već iskusne u izbegavanju davanja bilo kakvih mišljenja (omiljena rečenica je Skidajte temperaturu pa vidite), pa nemamo kud nego da tražimo drugo rešenje. Danas smo ga našli u Bolnici za pedijatriju KBC Zvezdara Dr Olga Popović–Dedijer.

Šta će tamo biti – ne znam, idemo u 17:00. Ali radoznalog me majka rodila, pa sam informacije potražio po Internetu, inače noćnoj mori naših (nadobudnih, nesposobnih i nezainteresovanih za bilo šta osim titule) lekara. Adresa je http://www.kbczvezdara.org/?p=81. Bolje da je nisam našao.

Nota bene: sledi crnohumorna zabava. Molim one sa slabim nervima i/ili hipertenzijom da prestanu da čitaju ili da popiju lek.

Svi spremni? Niste, ali nema veze. Idemo!

Narode moj, čujte i počujte! Kliničko – bolnički centar Zvezdara urbi et orbi, celom svetu, svih Eratostenovih 40 hiljada kilometara u obimu, ama i zadnjoj planetarnoj rupi sa dial-up Internet konekcijom, ponosno predstavlja: Bolnicu za pedijatriju Dr Olga Popović–Dedijer!
Nastavite sa čitanjem… “Smeh očaja”

Hajde da gledamo crtane filmove

A sad da vidimo kako se u ovoj državi rešavaju problemi.

Izvinite što ću vam ovim pokvariti dan. Ako više volite da žmurite, nije trebalo ni da se hvatate Suštine pasijansa.

Rečenica koja je ovde stajala pre nego što sam kliknuo na dugme Publish je bila takva da me je sada sramota i da je prepričam. Sreća, ostade mi zrno skrupule.

Prenesi dalje. Reci svima.

A mislio sam da prepričam nešto sasvim drugo, ticalo se još jednog državnog organa i mog skorog ličnog iskustva. Međutim, sad to više nema smisla.

To se zove drugačije

De, smirite se. Odlaganje statusa kandidata za članstvo u EU uopšte nije tako loša stvar kao što vam se čini. Ne zove se to ni “mržnja” ni “zajebavanje” niti se imenuje rečima koje baš nisu za javne medije.

To se zove tantrički seks. To je prozapadni masturbatorski koncept sa proistočnom ikonografijom. Osnovni postulat je usporenje do vrhunca uz seriju odlaganja. Majstori odlažu mnogo dalje: još su Đinđića optužili da je pesimista zato što procenjuje 2007. kao godinu ulaska države u Evropsku uniju. A vidi nas: i 2017. je odveć blizu… A to je samo zato što mi znamo kako treba.

Tantra: navlačiš, navlačiš, navlačiš... Pa tek posle skontaš da je i dalje suv.

Elem: tantra, bato! Baviš se taman toliko da uslinaviš, pa onda zastaneš, pa se opustiš, pa onda opet malo draškaš, pa malo filozofiraš, pa onda kao navališ, pa se opet uzdržiš, pa kao jedeš tri sata, pa tako dve nedelje. Ili, u slučaju država, (dva)desetak godina. Ovo sada je samo faza odložena dva meseca, šta znam, da se isprazni bešika, da se olakšaju creva, da se malo probrčkamo u džakuziju. Čista tantra! Ma, mi smo to tako i hteli.

Ne dirajte mi Galaksiju!

Uzmite jednog dokonog američkog neznalicu od novinara, malo automatskog prevodioca, i dobili ste savršeni recept za budalaštinu od članka koja se pre neki dan pojavila na online verziji inače cenjenog magazina “Popular Science”.

Engleski izraz “ignorance”, koji se kod nas prevodi kao “neznanje”, slikovitije objašnjava čitav proces koji je doveo do teksta nazvanog “Yugoslavian Crazyscience Magazine Galaksija Shows the 1970s Balkan Vision of the Future“. Potekao od termina “ignore”, koji ne treba prevoditi, pokazuje da postoji nešto strašnije od toga što nešto ne znaš: to je činjenica da se nisi potrudio da to neznanje ispraviš.

A vaše su kao lepše?

Autor Sean Kane je, lutajući Internetom, ko zna kako naleteo na kolekciju naslovnih stranica “Galaksije” koje je vredno iskenirao i okačio neko pod pseudonimom “Yugodrom“. Iako radi za naučni magazin, meštar Sean nije ispratio osnovne postulate istraživanja, već se ludo zabavljao prekucavajući naslove na srpsko(-hrvatsko)m jeziku u Google Translate i na osnovu rezultata izveo zaključak da je reč o pseudonaučnom časopisu, nešto između “Trećeg oka” i “Tajni“, otprilike.

Nastavite sa čitanjem… “Ne dirajte mi Galaksiju!”

Groteska prvog reda

Mala beleška o prepisci koju sam vodio ovog popodneva sa provajderom svojih domena.

– * –

Zašto? O, zašto? Zašto, zašto? Zašto?Zdravo,

Ja sam vaš nezadovoljni klijent pod brojem XXxx-xx-xx-xx i  koji zahteva objašnjenje za nedostupnost email naloga na domenima drgrba.info i praktikum.rs u trajanju koje je upravo premašilo 24 sata.

Tako dug prekid rada mail naloga je apsolutno neprihvatljiv. Šta mislite da preduzmete tim povodom?

Pozdrav,
Dragan Grbić

– * –

Odgovor je stigao odmah:

– * –

Ključ ovog sefa ćete naći u sefu.Delivery to the following recipient failed permanently:

info@loopia.rs

Technical details of permanent failure:

Google tried to deliver your message, but it was rejected by the recipient domain. We recommend contacting the other email provider for further information about the cause of this error. The error that the other server returned was: 553 553 sorry, relaying denied from your location [xx.xxx.xx.xx] (#5.7.1) (state 14).

– * –

Kikiriki, badem, prdnem pa ti dademSimpatično rešenje: ne dozvoljavamo vam da nam pošaljete mail sa domena koji mi ne hostujemo. Pošaljite nam mail sa domena koji mi hostujemo… A? Šta? Aha… Šta ćete, život je takav.

Da, mogao sam i telefonom, pa čak i besplatnim. Loopia ima tehničku podršku radnim danima od devet do pet, pod uslovim da nisu negde na pauzi. Međutim, osećam da bih danas premašio norme uljudnog ponašanja, i to čak i po mom sopstvenom kriterijumu uljudnosti, onom koji podrazumeva prostor za škrgutanje zubima.

Majmunisanje, jedinica “gorila”

Ovo je možda zgodno kao PR metoda, ali primenjena etika je na granici prihvatljive.

Sad, na stranu to što izgleda da niko nije ukapirao da ga prave budalom, nego mi stvarno nije jasno zašto u nekom času nisu razotkrili svoj identitet. Tako bi ova zajebancija došla na svoje i niko ne bi ostao uvređen nakon što sazna za to.