Citat dana dolazi od nepoznatog autora, a svodi se na veoma duboku misao o efemernosti života. A posle se bavimo naizgled povezanim temama, sa tačno sedam njih.
Daj čoveku vatru i biće mu toplo
do kraja dana.
Postavi čoveka na vatru i biće mu toplo
do kraja života…
(nepoznat autor)
Jesam li zaboravio da pomenem da citat sadrži morbidni prizvuk? Nisam? Izvinjavam se. Izvinio bih se, čak bih se i izvinuo, nego me malo bole leđa.
– * –
Offtopic 1: Kad pomenuh vatru… Jeste li pripemili ogrev za zimu? Kako se grejete? Ja već dve zime biram najjeftinije grejanje: električnu struju. Živim u bogatoj i prebogatoj državi u kojoj je grejanje na struju upola jeftinije od grejanja na gas. Ima se, može se.
E, svašta… Baš svašta. Dokle dopire licemerje jednog društva, da mi je znati. Ne pere ih ni to što su obrnuli čunak. Mada, nisu oni Srbiji ni do kolena u tom sportu…
Maločas pročitah na blogu NME: Savet za standarde u emitovanju u Kanadi (CBSC), glavni cenzorski organ te države, juče je odbacio zabranu sa javnog emitovanja pesme Money for Nothing grupe Dire Straits, jedne od ključnih numera romantičnog vremena rocka, iz doba kad je vazduh bio čist, seks prljav, a MTV avangardno mesto. Boktemazo, pa čak je i spot bitan u istoriji: to je prvi hibridni muzički spot čiji animirani deo je kompletno renderovan na računaru. Da se prisetimo…
Uva muva…
A zašto su uopšte udarili rampu? Zato što je neki mamlaz iz Donje Pripizdine na Nju Faundlendu čuo tu pesmu na radiju (koji verovatno, teoretski pokriva populaciju od 5.950 stanovnika) i u njoj prepoznao da se triput pominje reč faggot, tj. termin that little faggot (žargonski izraz sa značenjem “taj pederčić”). E, onda se taj puritanac požalio, a Kanada voli da pokazuje kako je demokratična i kako se brine o osećanjima svih svojih građana. I tako, brže-bolje zabraniše pesmu, na pravdi Boga.
Utisak koji je izazvan verovatno ne treba prepričavati: blamaža je bila vrhunska. Na stranu sarkazam: još od te 1985, kad je objavljen album Brothers in Arms, postoji radijska verzija numere Money for Nothing sa autocenzurisanim tekstom, baš u anticipaciji ovakvih slučajeva. Ali svejedno: ovde je rampa bila brža od pameti, a birokratsko načelo o zaštiti građanskog morala brže od kritičkog razmišljanja.
Nailazeći na zanimljiv skup članaka o obrazovanju u časopisu “Vreme”, Boris, stalni posetilac i budno oko Suštine pasijansa, poželeo je da priloži link ka PDF verziji na netu. Umesto da me isprovocira na novu temu, a ja za probleme u obrazovanju uvek imam sluha, Boris se setio jednog starog priloga u kome citiram Igora Rilla, glodura srpskog izdanja časopisa National Geographic.
Sadržaj tih članaka je suviše važan da bih ga prepustio vašoj (ponekad škrbavoj) pažnji u arhivi komentara u starim prilozima. Zato vam savetujem da ih pročitate. Sad. Odmah.
U šta se ovaj svet pretvorio, ovog časa bih mogao da opisujem isključivo primenom vaskolike palete termina iz srpskog mitološkog rečnika (kasnije je deo tog korpusa prenet u onaj patetični srpski poslovni rečnik, koji nije ni blizu primeren svakoj prilici). A nešto mi naspelo da danas budem pristojan; ‘beš mi sve ako znam koji mi je andrak.
Uzgred budi rečeno… Važi za Borisa, a važi i za druge: kad naletite na ovako važne teme, tresnite mi ličnu poruku na adresu koju znate ili na [drgrba AT drgrba TAČKA info]. Zar mislite da ću ignorisati valjane predloge za prilog ili komentar? Dakako da neću.
Mora nešto hitno da se preduzme, inače smo obrali bostan, a možda nam i Angela Merkel pošalje novi set zahteva koji će postati preduslov za otvaranje šanse za mogućnost da nastupi šansa da se takoreći zamalo pokrene teorija da bi se pokrenuli nekakvi pregovori o kojima smo zaboravili sve još od vremena kada je ova rečenica započeta.
Zbog toga, Suština pasijansa upućuje javnosti sledeći apel:
Najbolji WB crtać svih vremena za kraj: Sofronije, lajavi krelac i mačak u potrazi za crvom…
Hit momenat? Pa ovo je hit-crtać! Ovoliko ludačkih replika u jednom crtaću je skoro pa previše… Ali, podela crva je najgrđi metafizički momenat… Najgrđi! Za sva vremena!…
– * –
Ovim zatvaram jutarnju mini-seriju o Sofroniju Leghornu. Od sutra kreće nešto sasvim različito, isto aftamacki kao i ovo do sada. Za to vreme, ja se vozikam Javor-planinom.
Pravi seksistički. Šta li bi Savet Evrope rekao na ovakvu produkciju kad bi danas postojala. Možda bi predložili da se preinači u lov pertla na petla ili tako nešto. Džukac tu onda dođe kao bratija retardiranih naroda Evrope.
Hit momenat: “Simpatična cura, ali je bistra kao litar boze!” Džoker momenat 20 sekundi kasnije: “U redu, Salomo! Daj ćaći dinju!”. Ama, cela sekvenca…