Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
Ništa teže od ćutanja. Hoće, bre, drvo javorovo da iznikne iz vaših reči, a morate da ćutite. Nezgodno, brate. Pogotovo ako se niste unapred pripremili za takvu težinu na duši.
Suština pasijansa misli na vas i predlaže vam sledeće sadržaje kao sredstvo protiv muke ćutanja. Probajte samo, i uložite mrvicu strpljenja. Jer isprva ćete osetiti nelagodu. Ali na kraju će se sve otvoriti pred vama i biće vam jasnije zašto je ćutanje samo početni oblik tišine.
Uzgred: ta razlika – da je ćutanje nametnuto, dok tišina prirodno pripada nekom prostoru – služi samo kao formula za izbor prave reči. Značenja su negde drugde.
Ovog puta, ona nisu između redova, nego u redovima.
Elem: Radoje Domanović (1873-1908), šest dela prikladnih sledećim danima.
Nastavite sa čitanjem… “Borbeni komplet za doba izbornog ćutanja”
Nema tu šta da se priča: ili dosegneš zen ili ga ne dosegneš. Ova gospođa je dosegnula zen.
Eto, pa ti de!
Život je pun iskušenja i opasnosti, ali se moraš suočiti sa njim. Samo je pitanje hoćeš li pronaći rešenje za prepreku na koju naiđeš ili će neko drugi morati da ga pronađe za tvoj račun. Od te odluke zavisi sve.
E, baki, sad si nadrljao.
Da pogledamo najviralniji video na Cevki ovih dana (najviralniji? glupe li reči! ali neka ostane!). Oko 20 miliona pregleda od prekjuče, kad je okačeno.
Nije baš kao crno dete na koje nas upozorava prof. Kišprdilov sa univerziteta u Novom Miloševu, ali tu je negde.
Pa dobro, ovo zbilja jeste na granici ukusa. Ali što ono reče Mika Antić: kad je reklama, nek je, braćo, reklama. Elem, ovo je, izgleda, reklama za nekakav horor film.
Uskoro će izbori, vele neki što šapuću okolo. Valja se pripraviti.
Nezgodni su ti bolovi, ali su makar iskreni. Glasaćemo za ove. Bolje za njih nego za predmet njihovog bola, mada smo prošli put strefili.
Za nepoznavaoce termina “film strave i užasa” – dozvolite da prevedem na staroslovenski: misli se na horor filmove.
Dakle, jeste li primetili šablon? Tinejdžer u prolazu čuje vrisak iz neke sablasne kuće za koju je mislio da je napuštena. Umesto da pozove policiju, ulazi da izvidi stvar… Klinac od deset godina se vozi biciklom po šumi. Čuje poziv iz šupljeg drveta i, naravno, uvlači se u tu šupljinu… Mladić iz velegrada se naseljava u ribarskom selu, kupuje brod iako nema iskustva, isplovljava na pučinu i pored upozorenja na nailazak bure… Bakica od sto pedeset godina sprema večeru čukununucima, začuje neko čegrtanje u podrumu, uzima iz vitrine protivavionski mitraljez koji joj je još Rambo III ostavio posle one scene sa helikopterom, žustro otvara vrata podruma i kaže “Pacovi, sad ću milosne majke da vam se…” i ne završi rečenicu, nego se skrndelja niz stepenice i prikoči čelom na ekser dužine 20 cm. U zadnjem planu vidimo nekog kako je šmugnuo pored prozora od podruma…
Čekaj malo: da li su svi stanovnici američkih gradova manjih od milion stanovnika baš toliki idioti? A da probamo ovako? Pazi sad:
Elem, kako da upropastite savršeno besprekorni scenario horor filma?
Nastavite sa čitanjem… “Kako upropastiti film strave i užasa”