Juče je Jeff Beck napunio 67 godina. A pritom je vitalniji od većine muzičara koji mogu da mu budu deca.
Ne mogu da odolim… Sad će biti šta će biti…
Nastavite sa čitanjem… “S malim zakašnjenjem: Happy birthday, master Jeff!”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Juče je Jeff Beck napunio 67 godina. A pritom je vitalniji od većine muzičara koji mogu da mu budu deca.
Ne mogu da odolim… Sad će biti šta će biti…
Nastavite sa čitanjem… “S malim zakašnjenjem: Happy birthday, master Jeff!”
Poludeo narod: ako, ako. Pridružiću se.
Ala se utrefilo: najeo sam se dobre prasetine kod kuma, a kumić napravio OVOLIKE oči kad je video šta je dobio za rođendan od nas. Dođem kući i doživim raspad sistema na fejsbuku: nekoliko prijatelja je u razmaku od samo dva sata ostavilo muziku koja izuva. Mislim – svako ponaosob. Sve zajedno: od toga može da se rikne. Proglašavam džuboks sat i prenosim tačno sve te numere odande. Red će biti hronološki, od novije zakačenog do starijeg. Dakle, jedina veza između numera koje slede je taj da su ih okačili moji fb frendovi.
Društvo, alal vera!
Petak je popodne, neka radi ko mora, a ja neću. Kako bi bilo da pustimo nešto dobre muzike u uši?
Neka ovo bude samo zagrevanje: mislim da je ovo najspektakularnija živa verzija velike pesme.
Aiiiijjj! Kakav početak! Kakvo prangijanje! Kakva ekipa!
Znate, ja sam se očigledno zaželeo dobrih živih svirki; ove godine, za mene slabo zasad… A Bowiea sam gledao pre, uh, pre dvadeset godina i devet meseci. E, moj Marinko, ala je to bilo putešestvije…
Nego, deder odšrafi tu ozvuku, pa ponovo! A onda idemo dalje…
Mom prijatelju i bratu Zoći danas je rođendan, baš da ne pominjem koji. Da mu poželim sve najbolje zdravicom za koju je sam kriv
[EDIT: novembar 2011: skinuli su Silence – a ta numera nam je bila važna… Ovo gore je surogat – lepa pesma sa kič-slikom. Phui.]
I, naravno, neću zaboraviti ličnu poruku za svog prijatelja:
Živ mi bio, hombre!
Ne znam da li poznajete rad ovog gitariste. Čovek je imao snage da pomeri granice instrumenta u vremenu kad su drugi mislili da to nije moguće.
Zahvaljujući prijateljima koji neguju veoma dobru muziku u svojim fonotekama, pa još u HiFi varijaciji, Antonio Forcione odavno više nije tajna za mene. Suvoparno je i banalno reći, ali ne vredi, ne mogu da odolim: čovek je genije.
Numera Heartbeat je idealna za prvi susret.
Ima toga tamo još, pa poslušajte; mogući upit je i AFQ – Antonio Forcione Quartet, što je sjajna ekipa. Evo, da pomognem: ovo je mali presek jednog njihovog perfektnog koncerta, istog onog koji je počeo gore okačenim Heartbeat.
I šta da vam kažem: jedna prijatelj ima OVOL’KI plazma televizor, a doneo je ovaj koncert iz Rima pre par godina. Uživali smo u koncertu više od jednom…
Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.
Les Paul je ostavio svetu u nasleđe mnogo više od konstrukcije gitare sa njegovim imenom. Bio je slavni gitarista, kompozitor i studijski inovator. Više od svega, krasio ga je duh stvaraoca.
Danas je 96 godina od rođenja Lestera Williama Polsfussa – nadaleko poznatijeg pod imenom Les Paul. Tim povodom, Google je napravio flash doodle na kome možete da svirate.
Upit koji dobijate kad kliknete na doodle (dabome, nakon što ste utvrdili šta možete da odsvirate na njemu ) vodi vas na informacije o velikom muzičaru i inovatoru koji je, inače, bio izuzetno vitalan i aktivan do svojih poslednjih dana.
Što se tiče solid body gitare koja nosi njegovo ime, a koja deli presto sa Fender Stratocasterom, rečeno je davno: “Les Paul je konstruisao gitaru koja je zvuk rock’n’rolla učinila mogućim.” Tome nema šta da se doda.
Neće ovo proći tek tako. Hajde da se prisetimo bar nekog detalja iz fantastične karijere tog majstora. Les Paul i Mary Ford su napravili neke klasike u popularnoj muzici neposredno posle Drugog svetskog rata.
Minijatura kakvih je bilo dosta na američkoj televiziji:
Jedna mala ekstravaganca:
I potpuno neobjašnjivo poetična svirka koju je upriličio na žurci povodom svog 93. rođendana, pre dve godine.
Ima toga još. Nađite sami.
(via Google)
Bob Fosse, koreograf. Bob Fosse, reditelj. A šta može da ispadne kad se steknu dva takva talenta u jednom čoveku, nego zlo.
Ovo je najbolja koreografija modernog baleta ikada snimljena na filmu. Zapravo, možda i postoji bolje. Ali ja ne želim da znam šta bi to bilo.
It’s showtime, folks!…
Ja odoh ranije na spavanje, ustajem jako rano, a vama će blog sam da pusti ovo u 22:59. Znate već: pustite glasnije!
Jackson Browne je čovek koji je više uradio za druge nego za sebe (vidi dole). Čovek sa karijerom na kojoj treba da mu skinu kapu svi koji znaju bilo šta o muzici. Čovek koji nema nikakvih problema da posle četrdeset godina intenzivnog rada napravi nešto zanimljivo. Album Time the Conquerer (2008) je remek-delo, a politički angažovana pesma Where Were You je numera koju sam najviše slušao od svih za ovih nekoliko godina koliko last.fm prati moje kretanje… Slušajte ovo.
Nastavite sa čitanjem… “Petak je veče, hajde da malo zabiberimo…”