Danas je na neko bolje mesto otišao majstor od najboljeg Hammond zvuka u hard rocku. I da se razumemo, deco: ta muzika se zove hard rock, a ne heavy metal.
Jonathan Douglas Lord (1941-2012) će najpre ostati zapamćen kao klavijaturista, aktivni autor i najstabilniji član grupe Deep Purple. Uz činjenicu da je upravo on osnivač grupe, formalno se može reći da je bio nekakva vrsta vođe benda tek u prvim godinama njenog rada. Ali ako je pošteno reći baš nešto, Ritchie Blackmore duguje Lordu sve što je naučio o baroknoj muzici i načinima da se taj stil uklopi u zvuk jedne od najomiljenijih prangija koje je rock’n’roll ikada imao.
Lik mrtav ‘ladan izvede potpuri stotinu poznatih fraza, složeno hronološki kroz šezdeset godina rock’n’rolla. Neka vam ne bude mrsko da čujete; ako svirate gitaru, imate dovoljno pogleda da i sami skinete poneku frazu.
Kompletan spisak svih referenciranih numera možete videti u tekstu ispod klipa na matičnoj strani na Jutjubu.
Danas je na neko bolje mesto otišla Donna Summer. Bilo joj je samo 63.
Nikad nisam voleo taj derivat R&B muzike koji je ona negovala, uvodeći jedan čestit žanr u diskomaniju. Ali, nikad nisam osporavao da je to radila fenomenalno.
Opet gomila rođendana; svi vredni posebne večeri slušanja muzike. Ali dobro, od svakog po malo, pa je već vredno pažnje…
Na današnji dan, na svet je došao jedan od najvećih pesmoklepaca koje je rock’n’roll ikada imao. Leon Russell je rođen 2. aprila 1942. i danas mu je sedam banki. Podsećam vas na samo tri hita koja je on napisao, a koje neki od vas verovatno pripisuju nekim drugim izvođačima.
Da, znam da znate ovu pesmu iz opusa Eltona Johna… Pa onda:
Opet gomila raznih rođendana i godišnjica na današnji dan. Zaista bi bio red da ih pomenem, kad sam već saznao za njih zahvaljujući nekim dobrim ljudima.
Da počnem time što juče nisam stigao da pomenem rođendan Erica Claptona: 30. marta je napunio 67. Nikad nije kasno da mu čestitamo, zar ne?
A današnji dan, pun kao oko.
– * –
Na današnji dan 1949. godine, kompanija RCA Victor je promovisala gramofonsku ploču od sedam inča koja se okreće 45 puta u minutu. Možda vam to danas liči na trivijalan podatak, ali revolucija koju je taj format izazvao je bila od presudne važnosti za ono što je uskoro došlo… Ne manje nego radiju, rock’n’roll za svoju popularnost duguje singl ploči i džuboksu, spravi koju je imao svaki lokal u Americi koji je držao do sebe.
Auh, koliko zanimljivih podataka za današnji dan! Hajde da napravimo malu džuboks-pauzu da bismo se setili ljudi, pesama i momenata u istoriji popularne muzike.
U ovom krugu, pet prisećanja.
Danas je rođendan soul sestre #1. Aretha Louise Franklin je rođena 25. marta 1942. godine. Njene zasluge za razvoj soula i rhythm’n’blues muzike su nesagledivo velike. Njeno mesto među najuticajnijim muzičarima Amerike je veoma visoko. Za veoma sažeti pregled njenog opusa potrebno je čuti barem dvadeset pesama. Potražite sami svoju omiljenu, a ovde kačim onu pesmu koja mi prva pada na pamet kad pomislim na Kraljicu soula:
Na današnji dan pre tačno 49 godina, objavljen je album “Please, Please Me”, prvi album liverpulske četvorke. Bio je to početak jedne od najvećih priča rock’n’rolla.
O grupi The Beatles sve je već rečeno mnogo puta. Možda bi neko mogao da iscedi još poneki opskurni podatak, ali bi postojalo veliko pitanje verodostojnosti. Tek, nakon što je u periodu 1995-1996. izašla serija od tri dupla CD-a The Beatles Anthology, znam oda je i u muzičkom smislu upaljeno i poslednje svetlo na poslednji ugao tog magičnog opusa.
A kako je počelo?
Da baš ne idemo čak u 1959. godinu kad su petorica balavaca otišli u Hamburg da po američkim klubovima sviraju muziku po uzoru na ono što su radili Buddy Holly i The Crickets, Chuck Berry i Carl Perkins. I baš da ne pominjemo prateću grupu Tonnyja Sheridana u proleće 1962. godine: važan čas je onaj kada je za grupu čuo i potom je u leto 1962. potražio vlasnik lokalne prodavnice ploča iz Liverpula. Brian Epstein je verovao u mladiće koji su energično svirali, a već imali i četiri svoje pesmice, za svaki slučaj, ako se neka od kompanija zainteresuje za njih.
“Gitarističke grupe su prevaziđene, gospodine Epštajn”, reče predstavnik kompanije Decca, najveći luzer u istoriji diskografske industrije, kada je pokazao vrata novom menadžeru grupe. George Martin, nezavisni izvršni producent kompanije EMI nije bio toliko glup: priveo je Bitlse oznaci EMI Parlophone. Prvi singl “Love Me Do“, objavljen početkom oktobra 1962, dospeo je među top 20 (tačnije, na 17. mesto UK liste) i tim plasmanom prevazišao očekivanja. Hitno je urađen još jedan singl: “Please, Please Me” je izašao krajem novembra 1962 i desilo se ono što je tačno predvideo samo George Martin: potpuni uspeh. Pesma je dospela na drugo mesto britanske top-liste posle samo dve nedelje, a Melody Maker je stavio singl kao prvi na svojoj top-listi početkom februara. Tog trenutka, sva vrata grupi The Beatles su bila otvorena zauvek. Stand-by za veliki projekat je skinut: došlo je vreme za kompletiranje materijala za prvi album. Studijske sesije za preostalih deset numera su održane tokom dva dana u februaru 1963.