Jedanaesto dne roždestvo tvojego

Upravo se navršilo jedanaest godina postojanja Suštine pasijansa.

Za blog koji je počeo kao apoteoza dangube, prerastao u poligon za nadgornjavanje sa glupošću, evoluirao u stecište za samuraje Skoja, a zatim prešao u dekadentni tempo pukog bivstvovanja dok ne dostignemo deset godina i potom odlučimo šta ćemo, obeležavanje jedanaestog rođendana uopšte nije tako loša stvar.

Na sve strane. U svim pravcima. Srećan nam jedanaesti rođendan.

Ono jeste da smo češće ćutali kad je imalo nešto da se kaže nego što smo govorili kad je vlasno ćutati. U svoju ličnu odbranu mogu da kažem da sam makar znao kada je kojemu red i da sam znao šta bi trebalo učiniti čak i kad sam postupao drugačije.

Nastavite sa čitanjem… “Jedanaesto dne roždestvo tvojego”

Čekam kišu

Suvo u vazduhu. Suvo u ustima. Suvo u grudima. Suša po džepovima.
Samo srce puno.

U času dosezanja svog komercijalnog vrhunca, grupi Leb i sol se desilo manje-više već sve što je jedan čestit muzički sastav mogao da doživi. No, kao da je izostao “onaj jedan korak” koji bi njihovo faktički zasluženo mesto na vrhu popularnosti učinio i eksplicitno jasnim: bio je potreban radijski superhit. Jer, pored onoliko odlične muzike koju je Leb i sol pružio publici, čestitog FM hita nije bilo još od pesme “Kontakt je skup” u proleće 1984. Predugo: nije dobro kad nastaju takve praznine.

Kockice su se složile u proleće 1987. u vidu albuma koji je doneo ne jedan, nego tri superhita. No, pesma koju ćemo danas slušati nije jedan od njih.

Auh!…

Nastavite sa čitanjem… “Čekam kišu”