Nešto kao flashmob, samo reverzno, interaktivno i štogod aftamacki: klavir se ponaša shodno svojoj okolini.
Magično.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nešto kao flashmob, samo reverzno, interaktivno i štogod aftamacki: klavir se ponaša shodno svojoj okolini.
Magično.
Evo zašto porno glumice ne bi trebalo da snimaju TV reklame…
Mada, pošteno govoreći, izgleda da tu i nije bilo nikakve druge šanse, jer scenario nije nudio nikakve opcije da se reklama učini, hm, zanimljivom.
Pitaću vas otvoreno: spadate li u one koji fotogrrafe i fotografiju uzimaju zdravo za gotovo? Takvima je posvećena ova dramska minijatura.
Nije nikakav piknik, ali nije ni šala: dobro osmotrite ove slike. Pre bilo kog komentara, molim da primetite: to su sve prave slike. Fotografije: ni piksel nije dodat. Jedino veštačko u ovom filmu su efekti animacije i kretanja po dalekim prostorima, što je izvedeno iz gotovih fotografija, ali to je sve.
Nastavite sa čitanjem… “Piknik pokraj Saturnovih prstenova°”
Čovek je zamislio da pokaže svetu kako izgleda jedan mravinjak, pa je za tu svrhu izveo sledeći manevar.
Sad ćete vi da se ostrvite na mene kao da sam ja pobio tu koloniju mrava. Mada, ako ćemo iskreno, u komentaru ovog video snimka se tvrdi kako je reč o crvenim mravima, koji su štetočine i sistematski se uništavaju kad god se za tim ukaže prilika.
Don’t shoot the messenger: pošto kupio, po to prodao.
…Žan-Klod Van Dam (a vama ne dam)? Ja to mogu bolje!…
Reče i nekud uteče… Kad, evo ga opet…
Jes’ zezalica, ali epska.
Iliti: “šta god ti ja rekao, nećeš mi verovati”.
Naravoučenije: napad je najbolja odbrana, ali ovi nisu uspeli da stignu do dog nivoa. Pojma nemaju.
Tri polovine, to mu dođe negde oko 1,666 – je li tako? Tako je.
Sad ćete da vidite… Ili nije tako… Uh…
Danas je dan omiljenog šablona svakog humanoidnog stvora koji se ikada očešao o radio ili televiziju i sebe smatra spikerom, smatrali ga drugi takvim ili ne. Jer danas, i samo danas, svaki humanoidni stvor koji se ikada očešao o radio ili televiziju i sebe smatra spikerom, smatrali ga drugi takvim ili ne, ima dužnost da saopšti veliku istinu: danas je dan kada polovina Srba slavi slavu, a druga polovina joj ide na slavu, jer valja se.
I tako, evo treći put na Suštini pasijansa (evo: 1, 2), razumevajući da ima i nas, i to poprilično, koji niti slavimo ovu slavu niti idemo svečarima na slavu, jer valja se, svaki humanoidni stvor koji se ikada očešao o radio ili televiziju i sebe smatra spikerom, smatrali ga drugi takvim ili ne, te ispunjava svoju dužnost da saopšti veliku istinu kako je danas dan kada polovina Srba slavi slavu, a druga polovina joj ide na slavu, jer valja se, utvrđuje implicitnu istinu: jedna polovina Srba slavi slavu, druga joj ide na slavu, jer valja se, a treća polovina ostaje kod kuće ili odlazi nekud svojim poslom, kao i svakog drugog dana.