Žetva je ponegde već počela. A pun Mesec beše još preksinoć. Vreme je da se setimo jedne od najboljih pesama iz klasičnog repertoara Neila Younga.
Fascinira me broj ljudi koji negativno misle o ovom čoveku.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Žetva je ponegde već počela. A pun Mesec beše još preksinoć. Vreme je da se setimo jedne od najboljih pesama iz klasičnog repertoara Neila Younga.
Fascinira me broj ljudi koji negativno misle o ovom čoveku.
Da, znam da se pravo značenje naslova ove pesme krije u drugom kontekstu; saznaćete to i sami budete li pazili na stihove. Međutim, po ovoj omorini ja sam željan disanja i prosta preporuka “just breathe” ima veoma doslovno značenje sada i ovde.
Kako god: reč je o novoj pesmi u repertoaru Willyja Nelsona, koju je uradio zajedno sa svojim sinom Lucasom.
Deder da izjednačimo stvar posle one gruvačine u subotu…
Dobio sam primedbu i šta da se radi, moram da poslušam: gde je “Mama Told Me Not to Come“, tu je i “Mustang Sally“. Nemam ništa protiv: deder to glasno!
Wilson Pickett je mogao i više da uradi, ali mu se nije dalo. Ostavio je svetu važne i dobre pesme, a ova je najvažnija i najbolja. Ima li ko primedbu na ovu konstataciju?
Ispraviću, samo recite. Ubedite me da treba da ispravim.
E, na šta sam natrčao! Danas slušamo nešto što će nekima od nas poslužiti kao trejler za vremeplov… Pošteno govoreći, Andrej Šifrer je čovek sa margine, bavio se čime se bavo i bio uspešan u Sloveniji, a panjugoslovenski uspeh je postigao jednom jedinom pesmom. I to baš ovom.
Bila mi je ova pesma na repertoaru davno, davno. Toliko davno da je postalo nevažno. U određenim momentima, kad bih primetio da se društvo pritajilo i sluša, poslednji G dur bih promenio u B mol i glasno uzviknuo “jugobanka!” i to je bio znak za buđenje. Neki su me i psovali zbog takve prakse, ali svejedno nisam mogao da odolim.
Danas slušamo klasik iz 1970. godine, pesmu koja se potrefila preko svake mere kao sjajni radijski hit i pesmičuljak koji su obradili svi koji su stigli. No, ovde su važni i muzika i slika – ako ni zbog čega drugog, a ono zbog blesave garderobe grupe Three Dog Night.
Da ne pričam mnogo: odosmo za Beograd, imamo karte za večerašnji nastup Cirque du Soleil. U međuvremenu, nadam se da Komšija neće uzeti naslov ove pesme pod nišan, jer moguća su raaaaazna značenja u prevodu.
Want some whiskey in your water
Sugar in your tea
What’s all these crazy questions they askin’ me
This is the craziest party there could ever be
Don’t turn on the lights, ’cause I don’t want to seeMama told me not to come, oh lord
Mama told me not to come
She said, That ain’t the way to have fun, no…
Danas je tačno 37 godina od prerane smrti Tima Buckleyja. Prikladno je da čujemo jednu od njegovih velikih pesama.
Nemam šta pametno da kažem osim onog što je rečeno na početku ovog video zapisa:
This is Tim Buckley.
Kad malo bolje razmislim, dovoljno je. Muziku tog čoveka sam uvek prihvatao zdravo za gotovo. I nikad se nisam pokajao zbog toga.
Danas slušamo nešto što će vam probiti mozak tokom leta. Ali neka: bolje da to bude ovakva muzika nego nešto rahitično poput one drombulje iz Venecuele.
Dragi moji: Muse at their best. Ovo je novi singl sa nastupajućeg albuma The 2nd Law koji će izaći u septembru. I ne samo to: pesma “Survival” je zvanično izabrana da promoviše Olimpijadu u Londonu.
Slušaj. Slušaj glasno!
Vredni pošiljalac na jutjub je postavio i tekst. Deder da ga zdipim.
Naslov je, dakako, parafraza: “Heart of the Sunrise” je poslednja i možda ključna numera na fenomenalnom albumu Fragile (1971) grupe Yes. Taj album, u paru sa sledećim Close to the Edge (1972), beše dah onoga što čistunci smatraju vrhom kreacije velikog benda u zlatnom sastavu Andeson–Howe–Squire–Bruford–Wakeman.
Verzija koju vam plasiram je nešto posebno. Više reči posle slušanja.