Sletanje u stilu impresionizma…

…Mada meni više liči na postmodernistički pristup tumačenju postsovjetskog realizma. Opskurna i nadasve vulgarna asocijacija na elemente epistemoloških analiza kasnije faze rada Vinsenta Van Goga ovde je nehotična, provokativna i na mahove naivna. Katarze nema, jer život je negde drugde.°…

Nastavite sa čitanjem… “Sletanje u stilu impresionizma…”

Priroda se o svemu sama pobrine

Priroda ima svoje načine… Recimo, uvek se prenosi genetski materijal veštijeg mužjaka. To izgleda, otprilike, ovako.

Ovo nećete videti kod Davida AttenboroughaSmile with tongue out

Zdravo, proleće!

Upravo je počelo proleće, tačno u 12:02. Aj’ baš da vidimo kakvo će da bude.

Uto će da grunu i maslačci.

(evo i prikladne muzičke zavese ovoj vesti)

Lakše se diše već i na pomisao. Da li ćemo lakše disati i doslovno? Čuće se.

Večiti okean

Svetsko more, okeani, struje… Ovog puta u vizuelizaciji koja neobično liči na nebo Van Goga, a zapravo jako ima smisla: to su morske struje.

Očaravajuće.

Kiša od vatre

Tehnike koje se danas koriste za praćenje aktivnosti Sunca dozvoljavaju da vidimo stvari koje donedavno nije bilo moguće videti. Pogledajte ovo ludilo.

Komentar je izlišan.

Majmuni znaju kako se to radi

Ser David Attenborough je legenda na polju popularizacije prirode, osobito životinjskog sveta. I stalno nađe neku ekskluzivu. Pazi ovaj eksperiment: našao je dve slične grane različitih biljaka i podmetnuo ih majmunima. A majmuni su znali koji listovi su valjani kao sredstvo za zaštitu od komaraca…

Uvek mi zvoni ona stara parola: priroda ne čini skokove. Postoji ko zna koliko dubok smisao ovom gestu.

Nastavite sa čitanjem… “Majmuni znaju kako se to radi”

Једна од пре: жабац у канти

Ово је са претпрошлог фотоапарата – неке Конике/Минолте, коју сам трошио ваљда најкраће, од лета 2004 до лета 2007. Уштедео сам на њој стотинак долара, јер сам је купио на иБеју, ал’ је после испало да је ремонтована, са приличним успехом.

Што ће рећи да је успех био испод 100% – кад призумира, десна страна је била неоштра. Згодна је, ипак, била по томе што је могла да се носи у џепу, није била већа од јаче грудве снега, а да притом има пристојан зум. А опет, била је за километар јача од претходне фоткалице, која је храбро прегрмела период 2000-2004.

Ово је снимљено код оца ми у винограду, августа 2005. Ишао сам до пумпе, педесетак метара даље од кућице, по воду. Како сам потерао пумпу, из цеви испадне жабац, право у канту. Снимио сам га неколико пута (наравно, фоткалица увек при руци).

01-VIII-2005 из пумпе у канту

(жабац у пуној величини је овде)

Потом се жабац попео уз пумпу и ушао поново у њу, ваљда да сачека следећи тобоган. Ајд’ што ми је био симпатичан, него што је ово позирача какву је тешко извући и из словесног створа, свака му част. И још је чекао да ухватим изрез… суви геније. Добро, мокри. Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: жабац у канти”