“Oranje da nam gaze ne smeju, da prelete ne mogu”, reče im trener i posla ih na teren.
I tako… I sa tim sportom je završeno. Nego, da pređemo na neki drugi.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
“Oranje da nam gaze ne smeju, da prelete ne mogu”, reče im trener i posla ih na teren.
I tako… I sa tim sportom je završeno. Nego, da pređemo na neki drugi.
A sad malo ekstremnih sportova, kao ponekad ponedeljkom.
U kratkom TV izveštaju o ovom ludaku, novinarka agencije Reuters navodi da je lik inspiraciju za svoj stil penjanja pronašao u majmunima i Spajedermenu…
Pa dobro, može i tako.
Od ovog silnog cirkusa za koji i dalje mislimo da nam ga je priredila priroda, zaboravili smo da će uskoro početi svetsko prvenstvo u fudbalu. Nije da mi to nešto osobito znači: odrekao sam se čak i one tradicionalne dve-tri utakmice koje sam nekada odgledavao na Mundijalu, kako bih onda opet bio miran sledeće četr godine i živeo u ubeđenju da, zapravo, nisam prestao da pratim taj tzv. sport još 1979. godine.
A onda, kao grom iz vedra neba, pogodi me empirijsko saznanje o tome kako se u Srbiji igra fudbal. I to onaj, tobože, na najvišem nivou.
I onda, posle takvog saznanja, znam da ću opet biti miran od pokušaja da gledam fudbal barem pet sledećih godina. Jedino, velim, nije fer što su mi to priredili baš uoči Mundijala.
Jebigica.
Krene tako jednom Spajdermen u redovnu patrolu, kad negde na pola puta shvati da je ostao bez mat’rijala za mrežu. Kud će, šta će, seti se onog što je potajno gledao na Suštini pasijansa (čak i pretraživao) i momentalno odluči da postane parkura…. prka… pakurat… parkurdžija.
Pa sad ti reci da Suština pasijansa nije korisna za vanredne situacije. Vi’š ti to!
Svako ko iole nešto zna o fotografiji i prati današnja zbivanja, dobro je upoznat sa time da je digitalna tehnologija svojim kapacitetom i kvalitetom najzad stigla tamo gde smo ostavili analognu. Štaviše, postoje oblasti bavljenja ozbiljnom vrhunskom fotografijom u kojima je učinjen značajan pomak u rezultatima upravo zato što ova tehnika daje nešto od kvaliteta koji ona ranija nije mogla.
Primera radi, trojica majstora fotografije koji su junaci ove priče koriste Nikon D4s, spravu koja u režimu dinamičkog fokusa može da izvede jedanaest tehnički savršenih ekspozicija u sekundi. Međutim…
Nastavite sa čitanjem… “Ono što ne može da se kupi u foto-radnji”
Zato što nikad ne znaš kad će ti zatrebati neka prikladna tehnika.
Mada je malo problematično raditi ovako nešto u zemlji Srbiji, jer hrabri srpski udvarači obično idu u parovima ili hordama, a ženama prilaze ne sa namerom ophođenja prema njima, već sa namerom hvaljenja pred hordom.
Pre nego što ovaj projekat učinim bespovratno nepopravljivim – a moram priznati da je na granici da postane nepopravljiv – hajde da makar nadoknadim onaj materijal koji je već bio predviđen za projekat “jedna na dan”. Ovog puta, sasvim flagrantno, treću nedelju dana bavljenja fotografijom u novembru pokrivam ulovom sa dva dana praćenja sedeće odbojke, trenutno jedinog sporta koji pratim.
Verovatno sam već pominjao: volontiram kao vebmaster sajta OKI “Feniks” iz Kikinde, a pride fotografišem utakmice i turnire kad god je to izvodljivo. Već sam ušao u neke tajne tog sporta, pa mi nije teško da pokrijem dešavanja foto-pričom. Dva turnira koja su održana u Kikindi 16. i 17. novembra poslužila su mi da prvi put angažujem Dugu Cev na takvom mestu. Osim tehnike fotografisanja koju mi 200 mm obezbeđuje, bila je to prilika i da savladam neke nove momente u scenariju fotografisanja. Nije bilo lako, jer sala u kojoj su turniri održani nije dovoljno prostrana, ali odlučio sam da to ne koristim kao opravdanje, nego sa se snađem kako znam i umem. Bilo je zanimljivo.
Nastavite sa čitanjem… “Sedam za sedmicu (3-140..146): 17-23. nov. 2013.”
Tokom poluvremena, frtalja, bemliga kako već zovu te pauze u američkom fudbalu (onom što se igra rukom i što zaskaču jedni druge, što ih tobože opravdava jer su odeveni kao idioti) postoji običaj da lokalne kamere love razne zanimljivosti po publici, kako bi metodom perpetuum mobile (koji su u Americi odavno već izmislili, iskoristili, potrošili i bacili) zabavljali, kako ono glasi dežurna zamenica u ovakvim prigodama, istu.
Ponekad ulove zicer. Sledi video zapis.
I da se razumemo: ovo je viši cilj. Izdržite dva minuta ove muzike. Suština pasijansa vam obećava refundaciju za mentalnu patnju koja bi mogla nastati tom prilikom.
Burazeru, ne znam na čemu si, ali ‘oću i ja malo.