Kraj CeSID-a, kraj demokratije

U svojoj knjizi Kraj nauke (The End of Science) američki novinar Džon Horgan (John Horgan) skreće pažnju na pojavu takozvanih ironičnih naučnika. Po Horganu, to su naučnici koji nemaju nikakve dokaze za tvrdnje (i to po pravilu značajno bombastične) koje iznose. U ovom skupu naučnika su, na primer, fizičari koji se bave teorijom struna, udobnim konceptom koji bi trebalo da izrodi konačnu teoriju svega. Udobnost koncepta struna počinje i završava se time što zahteva svemir od makar deset dimenzija – mi se teško mirimo i sa ovom četvrtom koju nam je Ajnštajn nametnuo.

Jasno je iz uvoda – danas ću pričati o CeSID-u. Ali, pre toga, jedan klasik.

Nastavite sa čitanjem… “Kraj CeSID-a, kraj demokratije”

Uranjanje

U totalitarnom svetu moraš da se uroniš u svet da bi potom pronašao svoje mesto i, vrag će ga znati da li je moguće, neki svoj spokoj. To mesto i taj spokoj neko je već smislio za tebe. Pokušaš li da se otrgneš tome i pronađeš neki svoj sopstveni put, ima ko će da obavi tvoje uranjanje, za tvoj račun i o tvom trošku. Pa ti sad gledaj šta ćeš.

Nastavite sa čitanjem… “Uranjanje”

Prestani da buljiš u taj telefon!

Moralo je da se desi pre ili kasnije. Uhvaćen sam kako zveram u telefon iako je trebalo da zveram u posao. Nije imalo svrhe da potežem onaj patetični izgovor tipa “tek sam ga kupio, pa ga konfigurišem” ili “samo da prenesem imenik” ili šta ono još beše od tih izgovora, jer samog sebe sam uhvatio, a tu barabu do sada nijednom nisam uspeo da slažem.

Tek, bejah suočen sa stvarnošću u kojoj sam i ja postao telefonski zombi, pa makar i na nekoliko sati dva dana nakon kupovine, kad sam najzad raspakovao telefon iz kutije. Najzad rekoh sebi: “vidiš da je telefon pojeo bateriju od podneva do decembarskog mraka dok si drndao Wi-Fi, a pritom nisi uradio ništa pametno niti si se zabavljao; svedi ti to sokoćalo na ono što ti treba”.

Tako i bi. Rezultat: pred odlazak na spavanje spavanje trećeg dana posle punjenja, posle više od 60 sati uobičajenog korišćenja, imao sam još 71% struje u telefonu. Znači, može i tako: da imam struje za 7-10 dana funkcije u uobičajenoj eksploataciji.

Nastavite sa čitanjem… “Prestani da buljiš u taj telefon!”

Ono kad misliš da je tvoj prtljag siguran

Možda je za neke malo čudno što ovo ispitujemo krajem sezone putovanja, ali nikad nije kasno. Elem: da li je vaš kofer siguran kad ga zaključate i predate na utovar? Da vidimo.

Pa sad ti vidi.

Jedan – sedam

“Oranje da nam gaze ne smeju, da prelete ne mogu”, reče im trener i posla ih na teren.

I tako… I sa tim sportom je završeno. Nego, da pređemo na neki drugi.

Balada o licemerju

Neka se prvi kamenom baci onaj ko nije grešio.

Stvar je jednostavna: lik je okačio transparent na sebe i ljudi su reagovali. A onda je promenio znak i…

I zaključak izvedite sami. Pod uslovom da uopšte ima potrebe za nekakvim vajnim zaključcima. Mi živimo u jednoj narcisoidnoj i licemernoj civilizaciji.

kič kao merilo karaktera

krelac, i to lajavimuči me gorušica.

toliko me muči gorušica da mi dođe da vrištim. ali ne smem da pustim glasa, jer je mnoge oko mene obuzela nekakva moda naopakog razumevanja stvari. meni je to jasno: što je manje razmišljanja, to je više nagona krda da oni koji misle budu proterani, jer njihovo mišljenje kvari spokoj drugima. što ono kažu: kada glavu ne popuniš znanjem, onda prazna mesta budu popunjena taštinom. a to znači da jednom iskazan stav koji nije posledica mišljenja ostaje zanavek, jer tašti ljudi nisu sposobni da priznaju grešku. najgore od svega: tašti ljudi su danas model i ideal deci oko nas. deca veruju baš njima, koji im daju zabavu i preporuku da imaju pravo na svaki stav, ma koliko glup on bio, a ne nama, koji zahtevamo od njih svakodnevni napor kritičkog mišljenja i trening mentalne kondicije koji će ih dovesti dotle da ljude, stvari i pojave umeju da vide pravim očima i nazivaju pravim imenima, stavljajući ih potom na mesto koje zaslužuju.

imam drastičan primer masovne histerije nedostatka zapažanja: znate li ko je andre rieu?

Nastavite sa čitanjem… “kič kao merilo karaktera”