Varijacija priče o kopcu koji lovi pile….
Hit-detalj: harmonika na 4:50.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Varijacija priče o kopcu koji lovi pile….
Hit-detalj: harmonika na 4:50.
Ove nedelje ćemo da se počastimo serijom crtaća iz družine Looney Tunes. Junak kojeg biramo je apsolutna legenda: Sofronije Leghorn.
A sinhronizacija crtaća u 19:15 nikad nije bila bolja nego tad…
[EDIT, novembar 2011: prethodni crtać je blokiran. Stavio sam drugi.]
Apsolutni hit-detalj: [EDIT više nije dostupan, ali uočite harmoniku na 4:50]
Prijatno nedeljno prepodne svim strankama vladajuće koalicije želi Suština pasijansa uz prikladnu pesmu.
Indeks socrealističkog optimizma u sekvenci (na skali od 1 do 10): 192.
Količina socrealističkog optimizma u ovoj sekvenci je tolika da je to nepojmljivo. Ajd’ lepo da svi šta je drug Tito naredio, da posle ne bude da sam ja to rek’o. A kad drug Tito naredi, ima da se gine uz pesmu i juriš!…
A ko preživi, poslaćemo ga posle na Sremski front.
Da se prisetimo legendarne sekvence: Ljupče progovara, a Pera Trta objašnjava poreklo svog nadimka.
Kombinatski filmovi YU scene nikad nisu bili bolji nego u to vreme… Obratite posebnu pažnju na beskonačno ljigavu muzičku temu u pozadini. Ako se dobro sećam, autor te ljige je Kornelije Kovač. Pa dobro, moralo se od nečeg živeti.
Ovaj online strip je nastao sasvim slučajno. Razvio se neverovatno. Jedan je od najboljih satiričnih dnevnih serijala koje sam ikad video.
Više ne znam kako sam naišao na strip Savage Chickens. Moguće je da sam našao link na nekom eklektičnom portalu ili sam negde našao unakrsnu vezu na sajtovima stripova koje već pratim. Tek – zarazio sam se momentalno.
Doug Savage je zanimljiv mladić koji nije hteo da se pomiri sa monotonim životom kancelarijskog pacova, sve sa migrenama kao glavnim začinom. Jednog dana je u afektu nacrtao karikaturu dva pileta na post-it cedulji – i tako je počelo.
Tako se i nastavilo: najčešće na jednoj, a ponekad na nekoliko nastavljenih cedulja, autor beskompromisno opisuje savremeni svet oko sebe na način čija suptilnost je baš na pilećem nivou. Ta sirovost je očaravajuća: na kraju, kako autor sam kaže, ličnosti su se spontano razvile i postale arhetipovi raznih situacija modernog života. Tu se nalaze originalne ličnosti kao što su Marketing Chicken, Zombie Chicken, Poet Bot i Timmy Tofu, ali i belosvetski poznate face poput Sigmunda Frojda, Čaka Norisa i Mr T.-ja.
Šta dalje bješe, kakav je kraj?
Priča uči to, potanko, znaj.
Krvnika vuka, jadna mu majka
umlati brzo seljačka hajka.
Trapavog medu, oh, kuku, lele,
do same smrti izbole pčele
I divlja svinja pade k’o kruška,
smače je zimus lovačka puška.
Po šumi danas, bez staze, puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i majstor u poslu svom,
radi i čuva rođeni dom.
Diže se Ježić, oči mu sjaje,
gostima čudnim odgovor daje:
– Ma kakav bio moj rodni prag,
on mi je ipak mio i drag.
Prost je i skroman, ali je moj,
tu sam slobodan i gazda svoj.
Vrijedan sam, radim bavim se lovom
i mirno živim pod svojim krovom.
To samo hulje, nosi ih vrag,
za ručak daju svoj rodni prag!
Zbog toga samo, lude vas troje
čestite kuće nemate svoje.
Živite, čujem, od skitnje, pljačke
i svršit ćete – naopačke!
To sluša lija, pa sudi zdravo:
-Sad vidim i ja, jež ima pravo!
To reče, klisnu jednom ćuviku,
a ono troje digoše viku:
– Jež nema pravo, na stranu šala:
a i ti, lijo, baš si – budala!
(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)