Zapravo… Ko je ovde ispao majmun?

Ovo je teška retorička dilema. Gledajte.

 

Prilično doslovan dokaz parole “majmun radi šta majmun vidi“…

(Via)

Glava 5: Rastanak

Ježić se diže, njuškicu briše.
-Ja moram kući, dosta je više.
Dobro je bilo, na stranu šala,
lisice draga, e, baš ti hvala.
-Moja je kuća čvrsta k’o grad,
prenoći u njoj – Kuda ćeš sad?
Tako ga lija na konak sladi
a jež se brani, šta da se radi:
-Zahvaljujem se pozivu tvom,
al’ mi je draži moj skromni dom!
-Ostani kume, lija sve guče,
moli ga, zove, za ruku vuče.
Al’ jež tvrdoglav, osta pri svom
– Draži je meni moj skromni dom!
Šušte i šumom jež mjeri put,
kroz granje mjesec svijetli mu put.
Ide jež, gunđa, dok zvijezde sjaju:
– Kućico moja, najljepši raju!

Ostaće nejasno: kakve su bile lijine STVARNE namere?

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Zeebijanci, razni vanzemaljci i ostala žuta štampa

Nisam pratio na televiziji, a novine ne kupujem. Ali, portali su se navukli, pa sad verovatno brišu tragove sopstvene gluposti

Jebali smo čvorka kad nam dođu Zeebijanci...Uglavnom, Tanjug je lansirao vest (link je uklonjen jer više nije aktivan, edit okt.2011), a razni portali po inerciji preneli:

Američki naučnici iz malo poznatog programa “Potraga za vanzemaljskom inteligencijom” (SETI), tvrde da će u novembru vanzemaljci sa planate “Zeeba” napasti Zemlju i da će doleteti sa tri ogromna svemirska broda, preneo je bečki bulevarski list “Esterajh”.

Najveća letelica imaće prečnik od oko 320 kilometara, naglasio je jedan od eksperata SETI-ja Džon Malej.

“Trenutno se tri letelice nalaze kod Jupitera. Polazeći od njihove aktuelne brzine kretanja, oni će do Zemlje stići na jesen ove godine”, tvrdi Malej, a prenosi “Esterajh”.

Prema njegovom mišljenju, letelice će, običnim teleskopima, moći da se vide negde u novembru, kada budu prolazile Mars.

Malej navodi da su naučnici obavestili američku vladu o predstojećoj poseti vanzemaljaca i tvrdi da će od avgusta SAD informisati svoje stanovništvo u vezi mogućeg napada vanzemaljaca.

On smatra da Zemljani mogu da se odbrane od napad svemirskih brodova koji dolaze sa planete “Zeeba”.

Napomena: neko će pomisliti da ja neovlašćeno prenosim agencijsku vest. No, s obzirom na to da ovo nije vest, nego budalaština, ne osećam se odgovornim za krađu ovog teksta sa gorenavedenog linka.

Nagrabusili smo, jer to ipak nisu Zeebijanci.Što reče jedan: kad je neko lud, onda tu nema pomoći. Nisu oni sa planete Zeeba, nego sa planete za čije imenovanje hard disk mog provajdera nije dovoljno velik.

Nisam se trudio da proverim kako stoji stvar u času pisanja ovog komentara. Uglavnom, bilo je vrednih; ja sam za glupost dana saznao na “Svakodnevnica blogu“, a na strani ispod ovog linka ćete videti i uhvaćene slike sa ekrana koje pokaziuju da su barem sledeći pustili ovu “vest” an pasan: B92, 24 sata, Blic, Novosti. Politika je verovatno prespavala vest, po običaju.

Agilno, nema šta: to se sve uvežbalo na vestima tipa “Drombulja dobila pravo da napusti kućni pritvor tokom polaganja ispita”. Tokom polaganja ispita, majko mila, sećate li se toga?

Nego, sad meni nije jasno to oko odbrane. Šta ćemo ako Ameri bankrotiraju, pa ne bude love da nam oči otvore i po svemiru?…

E, moji novinari… E, moji pametnjakovići…

(Via)

Glava 4: Noć

Evo i noći, nad šumom cijelom
nadvi se suton sa modrim velom
Promakne samo leptiri koji
i vjetar noćnik listove broji.
Utihnu šuma, nestade graje,
mačaka divljih oči se sjaje.
Skitnica svitac svjetiljku pali,
čarobnim sjajem putanju žali.
A sova huknu svoj ratni zov:
– Drž’te se, ptice, počinje lov!

Kod lije se baš dobro dernečilo. I omrkoše za trpezom...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Česti zastoji rada bloga

Na moje pitanje odgovornima na strani provajdera zašto mi blog danima zapinje, danas sam dobio sledeći odgovor:

Postovani,
zbog DOS napada na nasim serverima nasi serveri su radili usporeno ali sada se situacija normalizovala.
Nadam se da zbog toga niste imali problema a mi cemo se potruditi da situaciju odrzimo stabilnom.
Hvala vam na vasoj poruci.

Evo kako tehnička podrška mog provajdera vidi mene kao klijenta...Naizgled, iskren odgovor; čak se nisam mnogo potresao zbog činjenice da u prepisci sa klijentima demonstriraju polupismenost. Međutim, nisam ni ja vjeverica. Znate, bio sam i ja nekad administrator nekih resursa na Internetu; ako sam sisao vesla, nisam pojeo čamac.

Dok mi Suština pasijansa ne radi ili radi slabo, Praktikum (koji je ASP orijentisan) radi k’o bela lala, a takođe i nekoliko malih sajtova koje kontrolišem. A takođe, situacija se nije normalizovala.

Na ivici sam da potražim drugog provajdera. Ako se ovo nastavi još 24 sata, mom strpljenju će doći kraj. Istina, nisam planirao da leto trošim na takva pitanja; obaška, propašće mi novac za još osam meseci hostinga, mada je to već manje pitanje. Ali, ako već mora da se desi, bolje je da to bude sad nego posle; letnji meseci su idealno vreme za takve aktivnosti.

Držite mi palčeve.

[EDIT: Četiri puta sam pokušao upload ovog priloga. Osećam da će peti put biti fatalan.]

Glava 3: Kod lijine kuće

Sunčani krug se u zenit dig’o
kad je Ježurka do lije stig’o.
Pred kućom- logom, kamenog zida,
Ježurka Ježić svoj šešir skida,
klanja se, smješka, kavalir pravi,
biranom frazom lisicu zdravi:
– Dobar dan, lijo, vrlino čista,
klanjam se tebi, sa bodlja trista.
Nek perje pijetla krasi tvoj dom,
kokoš nek sjedi u loncu tvom!
Guskino krilo lepeza tvoja,
a jastuk meki patkica koja.
Živjela vječno u miru, sreći,
nikada lavež ne čula pseći.
I još ti ovo na kraju velim:
ja sam za ručak trbuhom cijelim!
Otpoče ručak čaroban, bajni.
I jež i lija od masti sjajni.
Jelo za jelom samo se niže,
Ježurka često zdravicu diže:
u zdravlje lije i njene kuće,
za pogibiju lovčeva Žuće.
Niže se ručak četverosatni,
zategnu trbuh k’o bubanj ratni.

Lisica dočekuje dragog gosta...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

Glava 2: Lijino pismo

Jednoga dana, vidjeli nismo,
Ježić je, kažu, dobio pismo.
Medeno pismo, pričao meca,
stiglo u torbi poštara zeca.
Adresa kratka, slova k’o jaja:
“Za druga Ježa
Na kraju gaja”.
U pismu piše:
“Ježurka, brate, sanjam te često i
mislim na te.
Evo ti pišem iz kamenjara guskinim perom.
Divno li šara!
Dođi na ručak u moju logu, požuri samo,
ne žali nogu.
Sa punim loncem i masnim brkom
čekat ću na te, požuri trkom.
Nježno te grli medena lica
i pozdrav šalje lisica Mica”
Jež se veseli: – Na gozbu, veli,
tu šale nema, hajd da se sprema.
Ježurka Ježić lukavo škilji,
pregleda bodlje i svaku šilji.
– Ako bi usput došlo do boja,
nek bude spremna obrana moja.

Stiže pozivnica od lisice Mice...

(Poema “Ježeva kućica”, Branko Ćopić)

500

A, šta reći? 500 priloga za 111 dana. Četr i po na dan.

Petsto? Suncetižarenoebem!

Pa dobro, nije to nešto strašno puno, ali implicira da bi za 1111 dana objavljivanja trebalo da imam 5005 priloga, zar ne? Stavio sam podsetnik u kalendar za 7. april 2014. godine, da proverim kako stoji stvar. Moraćete da se strpite do tada da biste videli izveštaj.

A nekako se mislim, teško da će ikad biti udobnije nego što je sad.

Pa toliko blog postova nije ni Kardelj napisao...

Vreme je i za prikladnu muzičku zavesu: The Hooters – 500 Miles.

 

Aj’ pa živeli!